Prvi plakat, podsjetimo, predstavio je Ivan Penava (Domovinski pokret), gradonačelnik Vukovara, dok je drugi objavilo Vijeće za domovinski pijetet Ministarstva branitelja koje vodi Tomo Medved (HDZ). Tko su autori 'dizajna', nije poznato, a po svoj prilici struka se u ovom slučaju nije konzultirala. Što misle o tim plakatima, upitali smo Svena Sorića, predsjednika Hrvatskog dizajnerskog društva, nagrađivane dizajnere Vanju Cuculića iz Studija Cuculić i Marka Šesnića iz studija Šesnić&Turković.

'Prvi Penavin plakat čista je provokacija. Jasno je da se tu radi o njoj i da je u pitanju nekakvo njegovo istjerivanje samovolje, a drugi plakat, onaj iz Ministarstva, nije neka sreća, ali nije provokacija. On ima smiren ton i političku notu, priča o događaju. Ni prvi ni drugi plakat nisu posebno dizajnerski pismeni niti prenose neku ideju i određenu jasnu poruku izvan tekstualne', kazao je Sorić.

Smatra da je plakat Ministarstva na likovnoj razini neutralan dok je Penavin u domeni kiča.

'Tu nema vizualne, već je prisutna samo verbalna komunikacija. Plakati su poddizajnirani ili, preciznije, nisu uopće dizajnirani i nemaju dovoljnu razinu dostojanstva s obzir na ono što komemoriraju', navodi Sorić i dodaje kako to spada i u odgovornost naručitelja koji zadaje zadatak, a ne samo dizajnera.

Iako dobar plakat zna provocirati i pobuditi određene emocije, Sorić smatra da provokacije u slučaju Vukovara uopće ne bi trebalo biti.

'Trebalo bi to biti zajedništvo i ne bi se smjelo svoditi na dnevnopolitička prepucavanja', mišljenja je Sorić.

Napominje da je normalno to da plakati provociraju i izazivaju reakciju, ali i dodaje da oni koji su dobri ne rade to samo tekstom, nego i oblikovanjem i višeslojnošću.

'Dobar plakat radi to na inteligentan način. U Penavinu plakatu nema višeslojnosti. Ovdje je 'U' prvom planu, a to što nije ušato i što je iskorišten font koji nema tzv. serife malo ga odmiče od standardnog 'U', na koji smo nažalost navikli, ali je i dalje jasno o čemu se tu radi', rekao je Sorić.

Uvjerenja je da su i lokalna samouprava i Ministarstvo, s obzirom na to o kakvoj se prigodi radi, trebali konzultirati struku.

'Dan sjećanja nije obična komemoracija, to je i praznik i važan događaj u povijesti', kazao je Sorić, podsjetivši na dobre primjere iz ratne povijesti hrvatskih plakata, prije svega na plakat 'Krvatska' Borisa Ljubičića.

Plakati za analizu na psihijatriji

Cuculić pak smatra da je cijela priča toliko ispolitizirana da zbog toga na plakatima nema ni dizajna ni struke.

'To je priča koja komunikacijski nema veze s našom strukom. Te se stvari događaju u nekoj drugoj sferi. Oba plakata su sa stajališta struke i dizajna potpuno bezvrijedna i najbolje ih je ne komentirati', kaže.

Za tzv. Penavin plakat smatra da je u pitanju trivijalno loš politički pamflet dok za plakat Ministarstva smatra da ispravlja gluposti prvog, ali da je to i dalje loše napravljeno.

‘Da je pozvan neki dizajner da se posveti izradi plakata, on bi se tome posvetio na potpuno drugačiji način. Ovo ne bih ni nazvao plakatima i zasigurno ih nisu radili profesionalci. Ovo bi više trebali analizirati psihijatri nego struka’, naveo je Cuculić.

Marko Šesnić, iz nagrađivanog studija Šesnić i Turković, smatra da je tema Vukovara vrlo je osjetljiva i da zaslužuje najviši komunikacijsko-estetski nivo u oblikovanju poruke i samog plakata.

'Postojeći vizuali izgledaju kao da ih je dizajnirala politika, a ne dizajneri, pa je takva i njihova estetsko-umjetnička vrijednost. Stanje gdje se intenzivno vraća u prošlost i manipulira simbolima na neki način koči mogućnost da društvo krene dalje. Prošlost se ne smije zaboraviti, ali dignitet i poštovanje mogu se drugačije iskomunicirati. Poruka koju bih volio vidjeti jest poruka nade i razvoja za bolje sutra jer je važno da ljudi, koji su izgubili svoje najbliže, pronađu utjehu i u tome da je Vukovar grad koji pamti, ali živi dalje i razvija se jer bi to trebalo biti u interesu svih. Stručne udruge sigurno bi pomogle u kreiranju kvalitetnijih dizajnerskih rješenja, ali prvi korak je kvalitetno određivanje ciljeva komunikacije', zaključio je Šesnić