Velika epidemija virusa Marburg u Ruandi privlači međunarodnu pozornost zbog mogućnosti širenja izvan granica zemlje. Do sada je zabilježeno 27 slučajeva, što ovu epidemiju čini jednom od najvećih u povijesti vezanih uz virus Marburg. Devet osoba je preminulo, a trenutno ne postoje licencirana cjepiva za borbu protiv ove bolesti
Većinu zabilježenih slučajeva - preko 70 posto - čine zdravstveni radnici koji rade u dvije bolnice u glavnom gradu, Kigaliju, domu 1,7 milijuna ljudi. Kigali je također regionalno i međunarodno prometno čvorište; letovi iz grada idu prema destinacijama u oko 20 zemalja u Africi, Bliskom Istoku i Aziji.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) kategorizirala je rizik od širenja na susjedne zemlje kao visok. Također se sugerira da postoji rizik od širenja izvan istočne Afrike, piše Stat News.
O virusu
Marburg virusna bolest (MVD) je virulentna bolest koja dovodi do teških simptoma i često rezultira smrću. Virus koji uzrokuje bolest prvi put je identificiran 1967. godine u Njemačkoj. Prenosi se na ljude kontaktom sa zaraženim životinjama, prvenstveno voćnim šišmišima.
Naime, jedan kontakt sumnjivog slučaja - osoba za koju se trenutno smatra da je prvi slučaj u ovoj epidemiji - putovala je u drugu zemlju, navodi WHO. Nisu naveli o kojoj je zemlji riječ, ali slajd koji prikazuje poznate lance prijenosa, objavljen na društvenoj mreži X, imenovao je Belgiju. Izvori su rekli za STAT da su belgijske vlasti obaviještene o mogućnosti da je ta osoba bila u kontaktu s prvim zaraženim slučajem. WHO je izjavio da suu Belgiji 'odgovarajuće mjere odgovora provedene'.
'WHO procjenjuje rizik od ove epidemije kao vrlo visok na nacionalnoj razini, visok na regionalnoj razini i nizak na globalnoj razini', navodi WHO. 'Istrage su u tijeku kako bi se utvrdio puni opseg epidemije i ova procjena rizika će se ažurirati kako se budu primale nove informacije.'
'Ruanda se može nositi s ovim izazovom'
Iako bolest uzrokuje simptome slične onima koje izaziva virus Ebola, epidemije Marburga povijesno su uključivale manje od deset slučajeva. Samo su dva puta zabilježene epidemije s više od 100 slučajeva, a najveća epidemija virusa Marburg dogodila se 2004-2005. godine u Angoli, gdje su zabilježena 252 potvrđena slučaja i 227 smrtnih ishoda.
Stručnjaci smatraju da je zdravstveni sustav Ruande sposoban nositi se s ovim izazovom. 'Ruanda je postala izvanredan primjer u regiji za svoj doprinos zdravstvenoj sigurnosti, kao i za poboljšanje odgovora na epidemije i kronične bolesti koje su mučile ovu regiju u nedavnoj povijesti', izjavio je Craig Spencer, izvanredni profesor na Sveučilištu Brown.
Spencer, koji je surađivao s Liječnicima bez granica na nekoliko epidemija ebole te i sam od nje obolio tijekom zapadnoafričke epidemije 2014. godine, istaknuo je da je zdravstveni sustav Ruande znatno ojačan.
Nije jasno koliko dugo epidemija traje niti u kojem dijelu zemlje je započela. Slučajevi su zabilježeni u sedam od 30 okruga. Ruandska vlada provodi praćenje kontakata kako bi identificirala osobe koje su bile izložene potvrđenim slučajevima. Do sada se prati 300 kontakata.
U mnogim mjestima pogođenim epidemijama hemoragične groznice, poput ebole i Marburga, slučajevi među zdravstvenim radnicima često ukazuju na to da je epidemija već prisutna u zajednici, a postaje vidljiva tek kada zdravstveni radnici počnu obolijevati. Međutim, Spencer smatra da bi kvalitetna zdravstvena skrb i dobar putni sustav u Ruandi mogli značiti da to ovdje nije slučaj.
Odgovor na epidemiju
WHO je navodno poslao tim od sedam stručnjaka u Ruandu kako bi pomogao u odgovoru na epidemiju. Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), koji imaju ured u Ruandi više od 20 godina, također su ponudili pomoć. Ova epidemija dolazi u trenutku kada se nekoliko ruandskih susjeda suočava s epidemijom mpoxa (majmunske boginje). Spencer je dodao da bi širenje virusa u te zemlje značajno otežalo kontrolu ove epidemije.
Postoji nekoliko eksperimentalnih lijekova i cjepiva za virus Marburg, no nijedna do sada nije odobrena. Rijetka učestalost epidemija Marburga i njihova mala veličina otežali su ispitivanje ovih proizvoda u stvarnim uvjetima. Dok su dvije vrste cjepiva protiv ebole, koje su odobrene, razvile farmaceutske kompanije Merck i Janssen (podružnica Johnson & Johnson), cjepiva protiv Marburga u razvoju nalaze se u rukama neprofitnih organizacija, IAVI i Sabin Instituta.
Ruanda bi trebala pristati na testiranje cjepiva ili lijekova u okviru ove epidemije. No, čak i ako to učini, Mark Feinburg, predsjednik i izvršni direktor IAVI-ja, rekao je da trenutno nemaju doze cjepiva koje bi se mogle testirati. STAT je kontaktirao Sabin Institut kako bi saznali imaju li doze za testiranje, ali još nisu dobili odgovor.