Da je Ina radila uobičajene analize, mogla je vidjeti određena odstupanja, smatra Mirko Skalicki, stručnjak za energetiku, komentirajući plinsku aferu. Ako neka firma prije nije kupovala, a sad je kupila milijun nečega, trebalo je odmah vidjeti pod kojim uvjetima je to išlo, što je pozadina, upozorava Skalicki te smatra da u svemu tome postoji i odgovornost Uprave kompanije
Kako je iz Ine mogla iscuriti milijarda kuna kroz plinski biznis? Kako nitko nije primijetio da je iz Hrvatske, prema podacima iz kataloga Energija u Hrvatskoj Ministarstva gospodarstva, u 2020. godini izvezeno 52,5 milijuna kubičnih metara plina, a da je u manje od dvije godine samo jedna firma izvezla 150 milijuna kubičnih metara plina? A tih 150 milijuna kubičnih metara, kako je izračunao Jutarnji list, čini oko 17 posto Inine godišnje proizvodnje. Ujedno je tih 150 milijuna kubičnih najveći izvoz u posljednjih pet godina.
I to je tek dio pitanja koja se nameću posljednjih dana, a odgovora je malo. Uglavnom se sve svodi na to da nitko, od političara na vlasti do Uprave Ine i MOL-a, ništa nije znao. Uprava Ine priopćenjem je oprala ruke i svalila sve na prvookrivljenog Damira Škugora, direktora Plina i energije u Ini koji je 'imao ovlast potpisivanja ugovora do 20 milijuna eura'. MOL je pak za sve doznao 'iz medija'.
Mirko Skalicki, stručnjak za energetiku, smatra da odgovornost Uprave svakako postoji jer je ona odgovorna za poslovanje.
'Treba svakako razlučiti kazneno djelo od odgovornosti u smislu praćenja poslovanja. Netko je trebao paziti, a to je u ovom slučaju Uprava', kazao je Skalicki za tportal.
Drži da u cijeloj priči postoje i politička odgovornost i pozadina, i to u smislu postavljanja Uprave i Nadzornog odbora. 'Riječ je o ljudima koji nisu iz struke i koji ne znaju puno. Ne mislim da samo naftaši i energetičari trebaju biti u Upravi, ali bilo bi dobro da neki od njih imaju iskustvo rada u globalnim korporacijama, u kojima su mogli steći neka znanja i iskustva', naveo je Skalicki.
Ključ: Priručnik o delegiranim ovlastima
Govoreći načelno, jer nema uvid u sve dokumente i radnje, smatra da je ključan dokument koji pomaže u odvijanju poslovanja, a i sprečava nezakonite radnje, priručnik o delegiranim ovlastima.
'Pitanje je je li sve napravljeno u skladu s njim. Iz Ininog priopćenja ispada da jest, ali je pitanje je li i kada on ažuriran. Riječ je o živom dokumentu koji se prilagođava situaciji na tržištu. Takav priručnik ide od gore prema dolje, a ne obrnuto. Uprava je odgovorna za poslovanje. Činjenica je da ne može sve raditi sama i onda se delegiraju ovlasti na niže. To može biti 20 razina, ali i onaj terenski komercijalist koji prodaje kanticu ulja mehaničarskoj radnji mora imati neke svoje ovlasti - smije li dati bezavansno plaćanje, koliki maksimalan rabat smije odobriti itd.', upozorava Skalicki.
Napominje da se u hijerarhiji sve mora znati i da je zadatak Uprave donošenje kvalitetnog priručnika o ovlastima.
'Osim maksimalne vrijednosti ugovora koje netko može potpisati, on definira rabat koji netko može dati, kakvo je osiguranje plaćanja, a mora imati uključene i druge vertikale firme jer u ovom slučaju priča je takva da je supotpisnik direktorov zamjenik. Tu imate problem hijerarhije. Normalno je to da uvijek u takvu priču mora biti uključen financijaš, a koji ima liniju raportiranja prema financijskom direktoru. Ne financijaš unutar sektora plinskog poslovanja, nego potpuno druga vertikala i druga linija raportiranja, jer onda imate puno čišću situaciju u kojoj se to može spriječiti. Iako ako netko želi ukrasti nešto, on će naći načina za to', smatra Skalicki.
Napominje da su se određene stvari mogle vidjeti u mjesečnoj, kvartalnoj ili polugodišnjoj analizi poslovanja ako je došlo do određenih odstupanja.
'Da su se radile analize, odstupanja bi se vidjela'
'Do odstupanja može doći iz potpuno logičnih, opravdanih razloga, a i zbog nekih drugih. Ako svog poslovnog analitičara upitate za podatke o najboljih deset kupaca za šest mjeseci ove godine i usporedite to s prošlom te vidite da nešto odskače, pozovete odgovornu osobu za taj sektor i utvrdite o čemu se radi. Pitanje je je li ta viša razina u Ini radila to i je li netko gledao poslovanje i analizirao takve stvari', rekao je Skalicki.
Da su se radile analize, upozorava, određena odstupanja morala su se vidjeti.
'Ako neka firma prije nije kupovala, a sad je kupila milijun nečega, to je super jer imamo novog kupca, ali treba odmah vidjeti što je iza toga. Po kojim uvjetima kupuju i što je pozadina', napominje i zaključuje da je Uprava svakako trebala paziti na to.
Podsjetimo, u akciji koju su u subotu pokrenuli Uskok i policija na meti istražitelja našli su se direktor u Ini Damir Škugor, predsjednik Hrvatske odvjetničke komore (HOK) Josip Šurjak, njegov poslovni partner Goran Husić, s kojim je suvlasnik tvrtke OMS Upravljanje, Škugorov otac Dane te predsjednica Uprave tvrtke Plinara istočne Slavonije Marija Ratkić.
Kako su operirali?
Šteta za Inu navodno prelazi milijardu kuna, protuzakonita zarada Damira Škugora i njegova oca iznosi gotovo pola milijarde kuna dok je Goran Husić profitirao za preko 90 milijuna kuna, a Josip Šurjak za 68,9 milijuna kuna. Na računu njihove tvrtke OMS Upravljanje ostalo je još preko 200 milijuna kuna protuzakonito ostvarene dobiti.
Istražitelji sumnjaju da je Škugor od lipnja 2020. do 27. kolovoza 2022., u Zagrebu, Šibeniku i Vinkovcima, kao direktor Plina i energije Industrije nafte i zamjenik predsjednika Nadzornog odbora Plinare istočne Slavonije, povezao u zajedničko djelovanje ostale osumnjičenike, pri čemu su prirodni plin kojim raspolaže Ina prodavali po cijenama ispod tržišne cijene. U realizaciji plana prvookrivljeni je odredio da drugookrivljeni u ime okrivljenog društva ishodi od HERA-e dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti trgovine plinom, što je drugookrivljeni i učinio, priopćio je Uskok.
Ina je u konačnici oštećena za najmanje milijardu kuna, a okrivljenici i okrivljeno društvo ostvarili su nepripadnu imovinsku korist od najmanje 848 milijuna kuna, sumnjaju istražitelji. Otkrivaju i da su osumnjičeni kupovali plin od Ine po 19,5 eura, a prodavali ga po čak 210 eura tvrtki DXT International SA, registriranoj u Luksemburgu.