Županijski sud u Splitu nepravomoćno je oslobodio krivnje osmoricu optuženih koje se teretilo da su tvrtku Brodosplit oštetili za 4,7 milijuna dolara (26 milijuna kuna). Suđenje osmorici optuženih u ovoj aferi počelo je u studenom 2012. godine. Tijekom 16 mjeseci suđenja saslušano je oko 50 svjedoka. Optužnica ih je teretila za zloporabu položaja i ovlasti te pranje novca
'Na temelju svih činjenica, pregledanog velikog broja dokumenata i 50-ak ispitanih svjedoka, nije dokazano da su osmorica optuženih počinili kazneno djelo', rekao je predsjednik sudskog vijeća Zoran Kežić.
Trojica - Drago Maček, koji je 2005. i 2006. godine zastupao njemačkog naručitelja četiriju tankera, tvrtku Wessels; tadašnji direktor Brodosplita Goran Vukasović te komercijalist u brodogradilištu Ante Luetić optuženi su za kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti, a Maček i za poticanje na ta djela. Za pranje novca optužena su sva osmorica - uz Mačeka, Vukasovića i Leutića, to su Mate Tramontana, Ivica Donkov, Ivan Cesarac, Danijel Nikolić i Hrvoje Matovinović.
Ukratko, sudsko vijeće je zaključilo da splitski škver nije oštećen. 'Ne smatramo da je optužnica dokazana, jer svi dokazi je opovrgavaju. Ne preostaje nam ništa drugo nego osloboditi ih. Osnovna cijena je bila 50,050 milijuna dolara i s njom su bile suglasne sve strane uključujući Nadzorni odbor Brodosplita, HBOR, tvrtku Hrvatska brodogradnja, Ministarstvo gospodarstva i Vladu koja je dala potpore, subvencije i garancije za taj iznos. Ako ta cijena nije sporna, sve preko toga pripada vlasniku, odnosno naručitelju Wesselsu', poručio je sudac Kežić.
Iznos od milijun i pol dolara po brodu koji je došao u Split da bi odmah poslije bio vraćen u Austriju proglašen je legalnim tijekom novca. Svi optuženici su oslobođeni optužbi za pranje novca, jer logično je da se ne može prati novac za koji je sud utvrdio da je legalan. Sud je i zarade koje su dobili većina okrivljenika proglasio zakonitima i naglasio da ne postoji nikakav dokaz da se taj novac na kraju predavao Mačeku, Vukasoviću i Luetiću.
'Oni su izradili svoje studije, predali radove i za to preuzeli novac', pojasnio je Kežić. Sud je također procijenio da ni Mačekova provizija od 1,9 posto nije bila neuobičajena.
'Ovo je bio jedini mogući ishod, a glavno je pitanje kako je uopće došlo do ovog postupka. Znamo da je PU splitsko-dalmatinska odbila podnijeti prijavu, a i vanraspravno vijeće suda je odbilo blokirati imovinu optuženika, unatoč tome DORH je forsirao i selektivno puštao informacije u javnost. U sedam godina mediji su objavili 3300 negativno intorniranih tekstova na ovu temu. Ljudi su preživjeli pakao, a neki su izgubili posao i zdravlje', kazao je branitelj provoptuženog Mačeka Anto Nobilo. Njegov klijent je samo prošetao kraj novinara odbivši dati izjavu.
Odvjetnik Mate Tramontane Željko Gulišija kazao je kako će o eventualnom odštetnom zahtjevu razgovarati s klijentom.
Podsjetimo, afera Brodosplit otkrivena je 2006. godine kada je iz Austrije stiglo upozorenje o pranju novca u Brodosplitu. Tadašnja se uprava Brodosplita s Wesselsom, koji je naručio izgradnju četiri tankera, dogovorila o poslu po cijeni od 51,5 milijuna dolara po tankeru, ali je Vukasović sklopio dodatna, tzv. pobočna pisma kojima se naručitelju vraća 1,9 posto od ugovorene cijene za proviziju.
Kada je Wessels uplatio pet milijuna dolara predujma, Brodosplit je od toga 4,7 milijuna dolara vratio na naručiteljeve ciparske račune. Novac je bio prebačen u na račun tvrtke u Grazu u Austriji, u kojoj je jedini ovlaštenik bio prvooptuženi Drago Maček koji je podizao novac i doznačavao ga na račun ostalih optuženika za pranje novca.
Petorica okrivljenih -Tramontana, Donkov, Matovinović, Nikolić i Cesarac - taj su novac, kako se navodi u optužnici, primali u Austriji radi prikrivanja stvarnog porijekla tog novca za koji su, prema navodima optužnice, znali da potječe od protupravnog prisvajanja na štetu trgovačkog društva (to jest Brodosplita).
Mateo Tramontana je, prema ranijim navodima medija, (bio) direktor Brodotrogira, a okrivljenici Ivica Donkov i Hrvoje Matovinović zaposlenici Mačekove tvrtke, dok je okrivljenik Ivan Cesarec ekonomski konzultant, a Danijel Nikolić vlasnik tvrtke 'Armator projekt'.
Osim na svoj i privatne račune ovih pet optuženika, Maček je, kako je navedeno u optužnici, isplatio 200.000 eura 'na račun nizozemske tvrtke u vlasništvu njemačkog državljanina' te oko 311.000 dolara na račun 'američke tvrtke u vlasništvu britanskog državljanina'.
