S vremena na vrijeme u javnoj domeni iskrsavaju naznake puno jačeg odnosa Hrvatske i opozicije sirijskom predsjedniku Bašaru al-Asadu od pukog uvođenja ekonomskih sankcija Siriji. U kakofoniji raznih stvarnih, polustvarnih i nestvarnih događaja, prilično je 'lišo' prošao jedan stvarni događaj, amenovan na 71. sjednici Vlade RH, održanoj 10. siječnja ove godine, piše portal obris.org. Društvo u Banskim dvorima tada je odobrilo upućivanje humanitarne pomoći ugroženom stanovništvu Sirijske Arapske Republike, i to u vidu uplate 129.360,00 eura na račun francuske nevladine udruge Collectif de developpement et secours syrien – CODSSY. Prema prijedlogu Ministarstva vanjskih i europskih poslova, tih oko milijun kuna namijenjeno je 'sirijskom stanovništvu trenutno zbrinutom u kampu Atmeh'. Ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić na sjednici Vlade tek je kratko dodala:

'Radi se o odluci u okviru šire inicijative pomaganja, odnosno osiguravanja hrane za sirijske izbjeglice u izbjegličkim logorima, u ovom slučaju na tursko-sirijskoj granici. To je u okviru onih obaveza koje je Hrvatska preuzela kao davateljica humanitarne pomoći – radi se o hrani za 2 960 obitelji za mjesec dana'.

Iako milijun kuna za zemlju poput Hrvatske nije malo, ispada da je ta svota, pa čak i ograničena na mjesec dana, za izbjegle Sirijce više nego nedovoljna. Jer to bi značilo da je svaka sirijska obitelj u kampu Atmeh dnevno od Hrvatske dobila 1 euro i 46 centi, ili otprilike 11 kuna. To je kao da svakoga dana pokušavate četveročlanu obitelj nahraniti s 2 pakiranja žvakaćih guma ili, imate li sreće, s 8 kajzerica kupljenih na akciji, piše obris.org. U isto vrijeme, Slovenija i Crna Gora dale su bitno manje – Slovenija 60 tisuća eura, a Crna Gora – 5 tisuća dolara. No na stranu hrvatska velikodušnost i sirijske potrebe. U cijeloj priči puno je zanimljiviji posrednik – CODSSY, i primatelj – izbjeglički logor Atmeh.

CODSSY – organizacija za potporu sirijskoj revoluciji

CODSSY ili punim imenom već spomenuti Collectif de developpement et secours syrien, odnosno u prijevodu 'Grupa za sirijski razvoj i pomoć' – nedavno je u Parizu osnovana nevladina udruga, koja u trenutku dok je hrvatska Vlada odlučivala o uplati novčane pomoći na njen račun nije imala ni aktivnu te sređenu web-stranicu. Tijekom posljednjih mjesec dana to je izmijenjeno.

U osnivačkoj deklaraciji, čiji dijelovi stoje na rečenoj web stranici, kaže se da je CODSSY zapravo nekolicina sirijskih organizacija (točnije 4 u Francuskoj: Association de soutien au peuple syrien – ASPS, Initiative for a New Syria, Souriate i Souria Houria; te još nekoliko komiteta raspršenih po Siriji), okupljenih radi pružanja humanitarne pomoći, s ciljem potpore sirijskoj revoluciji. Na ovaj su se korak, među ostalim, odlučili 'zbog njihovog potpunog ignoriranja od strane međunarodne zajednice, ali i zbog izostanka svake djelotvorne prisutnosti međunarodnih humanitarnih organizacija u Siriji, ili zbog njihove nesposobnosti da vode brigu o svojim obvezama – ostavljajući narod nemoćan pred ubijanjima, razaranjima i prisilnim preseljenjem'. Kao garanciju da će prikupljena pomoć zaista stići na pravo mjesto, CODSSY nudi upravo mrežu lokalnih, sirijskih organizacija i udruženja, od kojih imenom spominje Damascus coordination committees, i grupe poput Beytana al-Souri, At-Tadamon i Kelna Sawa. Za razliku od Hrvatske, već spomenuta Slovenija svojih 60 tisuća eura uplatila je na račun UNHCR-a, s naznakom da je riječ o pomoći izbjeglim i raseljenim Sirijcima, dok je Crna Gora odlukom svoje Vlade od 31. siječnja ove godine izdvojila 5 tisuća dolara za Međunarodnu donatorsku konferenciju, održanu dan ranije u Kuvajtu.

Kako je hrvatski izbor pao baš na organizaciju skraćenim imenom CODSSY - ostalo nam je nepoznato. Vlada se o tome nije željela očitovati, prebacivši nas na Ministarstvo vanjskih poslova, koje je i nakon opetovanih upita ostalo potpuno nijemo. Zato možemo samo nagađati da se Hrvatska na davanje humanitarne pomoći obvezala na jednom od sastanaka Prijatelja sirijskog naroda, moguće na zadnjem, održanom u Marakešu 11. prosinca 2012. Možemo nagađati i da li je na nekom od tih sastanaka odlučeno da posrednik bude upravo CODSSY, ili je to odluka donesena u hrvatsko-francuskim bilateralnim razgovorima. Jer činjenica koja upada u oči je ta da je svega nekoliko dana nakon odluke hrvatske Vlade o uplati milijun kuna na račun CODSSY-a, registriranog u Parizu, Francuska ratificirala hrvatski pristupni ugovor Europskoj uniji. Najprije je to 15. siječnja učinio Senat, a dva dana kasnije, 17. siječnja, i Nacionalna skupština. Možda za cijenu od 129.360,00 eura. A možda i ne.

Krajnje odredište hrvatske humanitarne pomoći izbjeglički je kamp Atmeh, u provinciji Idlib, na sirijsko-turskoj granici. Radi se o neslužbenom izbjegličkom kampu, pravim imenom 'Olive Tree Camp' nedaleko sela Atmeh, nastalom spontano, nakon što je Turska, u nemogućnosti daljnjeg primanja sirijskih izbjeglica na tom području, prije nekoliko mjeseci zatvorila granicu. S druge, sirijske strane, na tzv. oslobođenom području, našle su se tisuće ljudi. U kampu Atmeh ili Maslina, formiranom pod okriljem Koordinacijskog centra iz Aleppa, smješteno je između 12 i 13 tisuća ljudi, a od Assadovih snaga i lokalnih švercera štiti ga Slobodna sirijska vojska, odnosno njene lokalne jedinice pod zapovjedništvom Abu Laitha.

Inozemni novinari koji su se u njemu našli početkom siječnja nazvali su ga 'ledeni pakao', u kojem nema ni tekuće vode, ni struje, ni grijanja, ali niti UN-ovih konvoja s humanitarnom pomoći. U reportaži od 3. siječnja, objavljenoj na američkom portalu 'Latitude News', kaže se da su 'taj kutak svijeta mimoišla sva obećanja Prijatelja Sirije o konvojima međunarodne pomoći i pomoći UN-ovih agencija. Ovdje ljudi preživljavaju zahvaljujući dobroj volji aktivista, iseljenika i nekoliko nevladinih udruga kojima je turska vlada dozvolila dostavu hrane i nužnih potrepština'. Ako je hrvatska novčana pomoć u posljednjih mjesec i pol zaista došla do Atmeha, iskorištena je za kupnju jogurta i kruha, te riže i leće. Jer u tom izbjegličkom naselju to je uobičajeni doručak, odnosno ručak.

Propast gospodarske razmjene s Libijom i Sirijom
Za razliku od nedavnog suzdržanog stajališta pri priznavanju Palestine, Hrvatska očito ima jasan praktičan stav kada je Sirija u pitanju. U ovom slučaju, jasan stav ima i Europska unija, jer Hrvatska prilično vjerno slijedi EU-politiku oko Sirije – ako EU uvede sankcije Siriji, uvede ih i Hrvatska, ako EU priznaje sirijsku opoziciju – priznaje ju i Hrvatska. Nedavno je ministar obrane Kotromanović najavio da će se raskinuti tradicija slanja u UN-ove međunarodne mirovne misije u kojima Hrvatska nema ni političkog, ni gospodarskog ni vojnog interesa. Sirija se u takve zemlje ne ubraja – iako je prošlogodišnja UN-ova misija UNSMIS u toj zemlji neslavno okončana, a dva hrvatska promatrača vraćena kući, sasvim je sigurno da Hrvatska i nadalje ima veliki i politički i gospodarski interes u toj zemlji. Za početak, tu su neizostavna Inina plinska polja, čije je napuštanje i tom poduzeću, ali i državi, nanijelo brojne štete. Prema podacima koje je portalu Obris.org dostavila Hrvatska gospodarska komora, hrvatski izvoz u Siriju u prvih 10 mjeseci 2012. godne najniži je u posljednjih 12 godina (u vrijednosti od svega 443 tisuće dolara), dok je uvoz iz Sirije bio gotovo 2 i pol puta veći nego u istom razdoblju 2011. godine.

Čak ni u slučaju da se građanski rat u Siriji okonča u neko dogledno vrijeme, i to u korist opozicije (kako priželjkuje Zapad), nije izgledno uspostavljanje neke čvršće gospodarske suradnje Hrvatske i Nove Sirije.

Zato je teško povjerovati da će Hrvatska i ubuduće znati ili moći naplatiti svoje političko svrstavanje uz sirijsku opoziciju, kao ni novčanu ili neku drugu pomoć upućenu u spomenutim smjerovima. To će do daljnjega ostati tek lijepa gesta male zemlje koju jedna vanjskopolitička ruka tjera dati što je moguće više, a druga ruka - zavrće svaku pipu zbog pretjerane rastrošnosti u državnome proračunu.

Više o ovoj temi možete pročitati ovdje