A predsjednica Vlade, koja ga je prije nekoliko godina najoštrije osuđivala, danas o njemu govori kao da je aktualan, poželjan i nimalo sporan.

Taman kad čovjek pomisli da ga predstavnici vlasti, nakon svega što smo od njih u ova dva desetljeća hrvatske neovisnosti doživjeli, više ničim ne mogu iznenaditi, netko se od njih potrudi nadmašiti samoga sebe. Ovoga puta to je, sa svoga prošlotjednog puta u Moskvu, učinila predsjednica Vlade Jadranka Kosor, poručivši kako su pregovori s ruskom stranom o oživotvorenju projekta Družba Adria praktički pri kraju. 'Mislim da smo se oko toga dogovorili, budući da iz resornog ministarstva dolaze informacije da su uklonjene sve prepreke koje su bile prošlih godina u ekološkom smislu', poručila je Kosor nakon što je u ruskoj prijestolnici otvorila predstavništvo Hrvatske gospodarske komore te se, drugi put u samo tri mjeseca, susrela sa svojim domaćinom Vladimirom Putinom.

No koje su to prepreke 'u ekološkom smislu' uklonjene i na koji način te koje je to famozno ministarstvo premijerki dalo te revolucionarno nove informacije, pitanja su na koje hrvatska stručna i politička javnost još uvijek nije dobila nikakve, a kamoli suvisle odgovore.

Odnos prema Družbi Adria – paradigma odnosa hrvatskih vlasti prema vlastitoj javnosti

Iz sad već osmogodišnje povijesti odnosa hrvatske političke elite prema projektu Družba Adria se vrlo jasno mogu iščitati i glavne mane koje tu elitu krase: prevrtljivost u (ne)ispunjavanju predizbornih obećanja, sluganski mentalitet prema pojedinim stranim centrima političke i gospodarske moći, a na štetu interesa vlastite zemlje te krajnje ignorantski odnos prema vlastitim građanima, stručnjacima i nevladinim udrugama, kao i mjerodavnim institucijama. No, da bi to bilo jasno, valja se prisjetiti barem najvažnijih činjenica vezanih uz taj projekt.

Ideju da bi se ruska nafta iz Samare naftovodom koji bi prolazio kroz šest zemalja dopremala do Omišlja na otoku Krku, pa dalje tankerima na Zapad, navodno je osmislio ruski naftni magnat i tadašnji čelnik Jukosa, a danas jedan od najbogatijih svjetskih zatvorenika - Mihail Hodorkovski. U Hrvatskoj se za nju doznalo u ljeto 2002, da bi već u prosincu iste godine, bez ikakve javne rasprave, Hrvatska i službeno pristupila tome projektu, potpisom tadašnjega ministra gospodarstva Ljube Jurčića i uz otvorenu potporu tadašnjega predsjednika Stjepana Mesića.

Projekt bi možda bio i proveden da mu se nije usprotivilo nekoliko ekoloških udruga, poput Eko Kvarnera i Zelene akcije, te Katolička crkva i brojne crkvene udruge. Tek se potom, kroz javnu raspravu koja je uslijedila, počelo doznavati i za sve realne opasnosti koje taj projekt sa sobom nosi – od balastnih voda s opasnim mikroorganizmima koje bi tankeri sa sobom donosili, lošeg stanja samog cjevovoda koji prolazi i kroz krška područja, pa sve do znatnog povećanja tankerskoga prometa u Jadranu, koje sa sobom nosi i povećani rizik od havarije. Uza sve to, postalo je jasno i da Hrvatska od cijeloga projekta ne bi imala ni približno toliko financijske koristi kako se to u javnosti znalo čuti od strane njegovih zagovornika. Ukupni bi prihod, naime, bio svega nekoliko desetaka milijuna dolara godišnje, a čista zarada puno manja.

Pod pritiskom javnosti, dvije godine od potpisivanja Ugovora o ulasku u Družbu Adria, od Janafa kao nositelja hrvatskoga dijela projekta napokon je zatražena i izrada Studije o utjecaju na okoliš. U međuvremenu su došli i predsjednički izbori na kojima je tadašnja potpredsjednica Vlade i predsjednička kandidatkinja HDZ-a Jadranka Kosor upravo taj naftni projekt uzela kao jednu od bitnih predizbornih tema. Najavila je da će, postane li predsjednica, ne samo tražiti odustajanje od Družbe Adria, nego i utvrđivanje odgovornosti za one koji su Hrvatsku u taj projekt uveli. Izbori su prošli, Kosor na njima nije pobijedila Stjepana Mesića, ali je Ministarstvo zaštite okoliša Marine Matulović Dropulić 2005. osnovalo stručnu komisiju koja će, nakon silnih natezanja i javnih prijepora, krajem te godine i službeno odbaciti Janafovu studiju, pa se činilo da je i cijeli projekt pao u vodu. Ministrica Dropulić tih će dana i otvoreno tvrditi da je, što se njenog ministarstva tiče, Družba Adria prošlo svršeno vrijeme.

Kako je taj 'štetan i neprihvatljiv' projekt opet postao aktualan?

No, ne lezi vraže! Taj, po dosad neopovrgnutim tvrdnjama, ekološki neprihvatljiv i ekonomski neisplativ projekt opet se počeo buditi dvije-tri godine poslije. Da se od njega nije potpuno odustalo, već je 2007, a osobito 2008. godine nekim svojim izjavama dao naslutiti i tadašnji premijer Ivo Sanader. Njegov će potpredsjednik Damir Polančec o tome razgovarati i s pojedinim ruskim dužnosnicima, a elementi 'ugasloga' projekta ući će i u Energetsku strategiju Sanaderove vlade. Doduše, u jednom se trenutku počelo nagađati kako cjevovodi Družbe Adria više ne bi išli do Omišlja, nego kopnom iz Hrvatske preko Slovenije u Italiju, no nitko to nikad službeno nije potvrdio. Da je vrag odnio šalu, postalo je jasno osobito onda kad je ruska strana zadnjih godina pristupanje Hrvatske plinovodu Južni tok počela uvjetovati upravo oživljavanjem toga zamrloga projekta. Da bi Hrvatska na tu ucjenu mogla i pristati, postalo je jasno kad se premijerka Kosor prije tri mjeseca prvi put sastala s Putinom u Moskvi.

Formalno pravno, situacija s Družbom Adria jasna je k'o dan. Nadležno je ministarstvo taj projekt, na temelju Studije utjecaja na okoliš i stručnjaka koji su je procjenjivali, prije više od četiri godine proglasilo neprihvatljivim. Otada dosad službeno se nije dogodilo ništa bitnoga: niti je provedena nova javna rasprava, niti je izrađena nova studija, niti je projekt, koliko se zna, izmijenjen. Da stvar bude još zanimljivija, čak je i većina hrvatskih aktera te priče postala bivša - Mesić je 'doživotni bivši', Jurčić ni u vlastitoj stranci nema neki veći utjecaj, Sanadera već godinu dana nema na javnoj sceni, a Polančec je u Remetincu. A predsjednica Vlade, koja ga je prije nekoliko godina najoštrije osuđivala, danas o njemu govori kao da je aktualan, poželjan i nimalo sporan. Nitko, međutim, osim nje ne zna ono najosnovnije: na temelju čega?!