Novi podaci prikupljeni svemirskim teleskopima NASA-e i ESA-e, trebali bi omogućiti bolje razumijevanje interakcije golemih crnih rupa s matičnim galaksijama.

Na njima se vide bujice plinova koji velikim brzinama izviru iz blizine crne rupe u tolikim količinama da su za kratko vrijeme prekrili više od 90 posto njezinih rendgenskih zraka.

'Podaci su se dramatično promijenili od posljednjih promatranja Hubblea 2011.', rekao je Gerard Kriss iz Space Telescope Science Institute (STScI) u Baltimoreu. 'Vidio sam tragove puno hladnijeg plina od onoga koji je zabilježen prije, što pokazuje da se vjetar značajno ohladio zbog smanjenja rendgenskog zračenja iz jezgre galaksije', dodao je.

Kombiniranjem podataka koji su prikupljeni sa šest letjelica - Swift, NuSTAR, Chandra, XMM-Newton i INTEGRAL, znanstvenici su uspjeli povezati sve dijelove kozmičke zagonetke.

Ranijim istraživanjima utvrđeno je da supermasivne crne rupe u središtima aktivnih galaksija, kao što je NGC 5548, svojim djelovanjem na okolna područja izbacuju goleme količine materije u obliku moćnih vjetrova ioniziranih plinova. Primjerice, postojani vjetar NGC 5548 dostiže brzine od oko 1000 km u sekundi. Međutim, rezultati nove studije pokazali su da je novootkriveni vjetar i mnogo snažniji i znatno brži.

'Ovi novi vjetrovi mogu dostići brzine od oko 5000 km u sekundi, a izviru mnogo bliže jezgri nego postojani vjetar', rekao je voditelj studije Jelle Kaastra iz SRON Netherlands Institute for Space Research. 'Novi tok plina blokira 90 posto rendgenskih zraka niske energije koje izviru vrlo blizu crne rupe i prekriva trećinu područja koje zrači ultraljubičastim zrakama na udaljenosti od nekoliko svjetlosnih dana od crne rupe', dodao je.

Na temelju novih rezultata znanstvenici su zaključili da bi u sjajnijim kvazarima slični vjetrovi mogli biti dovoljno snažni da otpušu plinove koji bi inače završili u crnoj rupi. Na taj način oni reguliraju rast crne rupe i razvoj matične galaksije.