Neki se tom prigodom jednostavno nisu mogli ne prisjetiti da je Šustar ne tako davno, početkom svibnja, u velikom intervjuu za tportal rekao da će u budućnosti jako paziti s kime će sjediti u loži kako ne bi slao krive poruke mladima.

Evo što smo tada pitali ministra:

Događa se da vidimo vas, ministra sporta, u svečanim ložama zajedno s osobama koje su osumnjičene za multimilijunske prijevare baš u sportu. Šef HNS-a Davor Šuker je primjerice platio milijun eura jamčevine za Zdravka Mamića i rekao da će Mamić ‘za njega uvijek biti nevin’. Šalje li se kriva poruka javnosti kada se vi kao šef tog resora pojavljujete s takvim ljudima?

Šustar je na to odgovorio:

Za postupke u ovim stvarima zadužena su druga tijela. Mi se ne bavimo prekršajnim niti krivičnim postupcima. Ono što je po meni važno jest da se konačno stvari u Hrvatskoj stratificiraju, da ne postoji isključivo vrhunski sport, da postoji i rekreativni, školski i akademski koji su vezani uz obrazovanje. Druga važna stvar je da vrhunski sport ne bude vezan isključivo uz nogomet. To treba jednom za svagda reći, a meni je drago da je Janica Kostelić pristala sudjelovati u tome, kao i u tome da se sport više posveti mladima i u okviru obrazovanja. Na tome ću inzistirati, a budite sigurni da ću birati da ne idem na ona borilišta na kojima se na bilo koji način gaji govor mržnje, gdje se šalju krive poruke mladima...

Činjenica da u svojem odgovoru ministar spominje govor mržnje možda može u određenoj mjeri zamutiti vodu. Naime, netko bi mogao reći da je on tom prilikom mislio isključivo na krive poruke koje šalje uzvikivanje fašističkih, rasističkih i sličnih parola. Možda mu uistinu nije palo na pamet da bi mladi mogli nešto krivo zaključiti iz njegova druženja ili pojavljivanja zajedno s ljudima koji su optuženi ili osuđeni za teška kaznena djela, miljunske pronevjere i višestruke teške nesreće s višestrukim žrtvama, a koji su istovremeno poznati i po izdašnim donacijama za kampanje HDZ-a ili predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. No u zadanom kontekstu prva moguća interpretacija – da je mislio samo na govor mržnje – ne djeluje naročito uvjerljivo jer se u našem pitanju nigdje ne spominje druženje s navijačima. Ona je još manje logična kada se u obzir uzme pitanje koje smo ministru postavili neposredno prije navedenog:

'Prije mjesec dana rekli ste da ste od Sabora zatražili vjerodostojno tumačenje Zakona o sportu. No, takav zahtjev još uvijek nije stigao u Sabor. Pokušava li se, dakle, iz vašeg ministarstva opstruirati primjena Zakona o sportu?'

Samo spin?

Budući da u cijelom našem intervjuu ni u jednom trenutku nije bio oslovljen problem navijača, već samo odnosa vlasti prema moćnicima koji prilično nedodirljivi tresu hrvatskim nogometom i pravosudnim sustavom, nameće se zaključak da je Šustar morao misliti, baš kao i mi koji smo ga intervjuirali, da njegova poruka znači da će pripaziti s kim se druži po ložama.

U protivnom, ako je ustinu mislio isključivo o govoru mržnje u navijanju, ispada da nas nije dobro čuo ili nas nije htio čuti, odnosno da se poslužio spinom kako bi razgovor skrenuo u smjeru koji mu je bio manje neugodan. Jer nitko pri zdravoj pameti neće reći da je druženje ministra, makar bio i tehnički, koje bi se moglo doživjeti kao sukob interesa ili barem kao vrlo dvojbeno, makar i na simboličkoj razini, manji problem, odnosno manje moralno korozivna poruka mladima od izostale reakcije na rasističko navijanje. Da je stvarno htio poslati dobru poruku mladima, imao bi rješenja na pretek!