'U Hrvatskoj u ovom trenutku 89 stečajnih postupaka traje dulje od 10 godina, 166 postupaka traje dulje od pet godina, a njih 287 traje dulje od tri godine. Koji je smisao stečajnog postupka koji traje dulje od tri godine?', iznio je predsjednik Hrvatskih laburista Dragutin Lesar samo dio podataka koje je njegova stranka prikupila na Visokom trgovačkom sudu.

Naime, upravo je smanjivanje trajanja stečajnih postupaka jedan od ciljeva koje Laburisti žele postići otvaranjem saborske rasprave. 'Želimo prisiliti Vladu da u Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći predvidi pravo radnika na besplatnu pravnu pomoć i u stečajnom postupku, naročito kada radnici pokrenu osporavanje nezakonitih radnji koje su tvrtku dovele u propast. Želimo da se kroz raspravu inicira uvođenje instituta prisilne nagodbe, koji pokreće dužnik, obraća se vjerovnicima i ukoliko najmanje 75 posto vjerovnika pristane na to, može se spriječiti stečaj i dolazi do preustroja tvrtke. Četvrti cilj je od DORH-a dobiti podatke što se poduzimalo i gdje je najčešće kršenje zakona. Peti cilj je otvoriti raspravu i saslušati i one koji nude model radničkog preuzimanja u stečajnom postupku i gdje se utvrdi da bi se radničkim dioničarstvom tvrtka mogla spasiti', nabrojao je Lesar ciljeve, uvjeren da je nužna rasprava o stečajnim postupcima.

O tome govore i podaci koje je iznio Zlatko Tušak iz Hrvatskih laburista. 'Tvrtka Fraktus iz Zagreba je primjerice u stečaju od 1996, odnosno 16 godina. U 89 tvrtki stečaj se vodi preko 10 godina, a preko dvije godine u 271 tvrtki, iako Zakon o stečaju kaže da je stečaj hitan i da bi se trebao dovršiti u jednu i pol godinu. Najviše stečajeva ima na Trgovačkom sudu u Rijeci i Zagrebu, i ta dva suda vode više od 73 posto svih stečajnih postupaka. U stečajnim postupcima sudjeluje 212 stečajnih upravitelja i 61 stečajni sudac. Preko 10 stečajeva vodi 15 stečajnih upravitelja, a na Trgovačkom sudu u Zagrebu je rekordni stečajni upravitelj koji vodi 17 stečajeva. Preko 10 stečajeva vodi 29 sudaca, a sutkinja u Rijeci ima čak 218 stečajnih postupaka', kazao je Tušak, dodavši da se iz brojki lako da zaključiti kakva može biti efikasnost stečajnih upravitelja i sudaca.

No osim efikasnosti, problem stečajnih postupaka su i nepravilnosti, bilo prije ili poslije pokretanja samog stečajnog postupka. Naime, kako je pojasnio Lesar, dio šefova uprava uopće ne pokreće stečajni postupak i zbog toga ne biva kažnjen, dok jedan dio napiše prijavu za stečajni postupak, no ne plati predujam za pokretanje stečajnog postupka.

'Manipulacije koje se dešavaju prije pokretanja stečajnog postupka također su zakonom omogućene, a one se odvijaju na način da isti vlasnik ima tri do četiri tvrtke, a peta je štedno-kreditna zadruga. U tvrtki A zaposli radnike, tvrtka B je vlasnik hale, tvrtka C je vlasnik strojeva, a tvrtka D ubire novac. Po mogućnosti vlasnik ili njegova žena tada osnuju štedno-kreditnu zadrugu koja daje kredit tvrtkama, naročito tvrtki A, gdje su radnici, i kada ona završi u stečajnom postupku, naplata vjerovnika je gotovo nemoguća, jer oni nemaju nikakvu imovinu, a imovina je u poduzećima koja nisu u stečajnom postupku. Manipulacije tim tvrtkama kćerima su u Hrvatskoj zakonom omogućene i zbog toga te agonije traju tako dugo', rekao je Lesar

Podsjetio je i na najave Vlade da će po hitnom postupku riješiti problem 20 tisuća tvrtki koje nemaju nijednog zaposlenog, a imaju milijarde kuna duga. Stoga su ga novinari upitali je li protiv toga da se ugasi tih 20 tisuća tvrtki.

'Mi ćemo to podržati, ali pod uvjetom da paralelno predlože i tko će voditi te stečajne postupke. Naime, ovi podaci pokazuju da nemamo ni dovoljan broj stečajnih upravitelja ni dovoljan broj stečajnih sudaca. Otvoriti 20 tisuća stečajeva stoga je rizično', zaključio je Lesar