Neprofitna udruga Green Sea Safari ljetos je za domaće i strane turiste organizirala svakodnevne besplatne izlete brodom na dubrovačke Elafite. Uvjet gostima bio je da uživajući u prirodi usput pomognu očistiti obalu i morsko dno od otpada, uglavnom plastike.

Krenuli su iz gruškog porta, preko mora, do jedne od mnogih rajskih uvalica otoka Lopuda, skočili u more... a potom krenuli puniti vreće – opisuje Nova TV akciju u kojoj je sudjelovala i ekološki osviještena britanska četveročlana obitelj. Ulov toga dana bile su 22 crne vreće koje su iskrcali na Šipanu...

Bio je to mali korak za turiste, a veliki za planet, jer nastavi li se zagađenje mora istim tempom kao danas, predviđa se da će količina plastike do 2050. nadmašiti količinu riba u svim morima svijeta, pa i našem.

Mikroplastiku pojede riba, ribu jedu ljudi, ostalo znate

A da smo zagadili mora i oceane, jesmo. Čak i tako beznačajnim otpadom kakav su obične leće za oči. Na najnovijem skupu Društva američkih kemičara u Bostonu stručnjaci su upozorili na činjenicu da od 45 milijuna američkih korisnika leća za oči njih 19 posto one iskorištene baca u nužnik ili slivnik. Koliko god leće bile male i zanemariv zagađivač okoliša, u američkim otpadnim vodama završava ih između šest i deset metričkih tona godišnje!

Budući da su toliko male, većina ih prolazi kroz filtre za zadržavanje otpadnih tvari i završi na dnu rijeka i oceana te se lome u sitne čestice, mikroplastiku. Mikroplastiku pojede riba, ribu jedu ljudi, ostalo znate.

Slično je i s plastičnim slamkama za piće. Sitne su, tanke, a na svjetskim obalama ih godišnje završi 8,3 milijarde komada, ali čine samo 0,025 posto zagađenja plastikom, malo pa ništa u odnosu na plastične boce, vrećice, ambalažu za hranu i sav onaj zgužvani horor koji se sidri na morskom dnu ili pomiješan s ostalim anorganskim otpadom pluta površinom Tihog oceana većom od Indije.

Tone na dnu oceana

Pa ipak, najnovija najava zabrane prodaje slamki i žličica za miješanje kave u Ujedinjenom Kraljevstvu i najava ukidanja njihova korištenja u nekim globalnim lancima kave i brze hrane izazvala je velik odjek u javnosti. Dok su neke organizacije za zaštitu okoliša to pozdravile kao korak naprijed u pokretanju smislenih akcija za zaštitu oceana, drugi to proglašavaju smokvinim listom kojim britanska vlada i velike globalne tvrtke prikrivaju pravu dimenziju katastrofe zbog osam milijuna metričkih tona plastičnog otpada koji svake godine završava na dnu oceana.

Glavni krivac za ekološku katastrofu obične su boce za vodu i bezalkoholna pića. U svijetu se svake minute kupi milijun plastičnih boca ili oko 20.000 svake sekunde, čineći trećinu cjelokupnog plastičnog smeća u svijetu. Samo najveći proizvođač Coca-Cola izbaci na tržište više od 100 milijardi boca godišnje.

Razgradnja obične boce traje 450 godina

A razgradnja obične boce traje 450 godina, pa ona prva, izašla na tržište 1947. godine, pluta u nekom oceanu i neće nestati do 2397. godine! Iako se neki proizvođači prebacuju na materijale koji se mogu lako reciklirati, poput polietilen tereftalata (PET), potrošnja je tolika da se s lobijima velikih svjetskih korporacija za punjenje izvorske vode i proizvodnju bezalkoholnih pića mnogo teže bosti nego s proizvođačima slamki iz Hong Konga.

Sakupljačka upornost

Prema procjeni američkog Vijeća za obranu prirodnih resursa, u SAD-u na deponijima godišnje završi plastični otpad vrijedan 11,4 milijarde dolara, a u Britaniji polovina od 38,5 milijuna prodanih boca dnevno odlazi u smeće, prirodu ili u more. Sustav vraćanja uz nadoknadu kaucije - ono što u nas odlično funkcionira zahvaljujući skupljačkoj upornosti hrvatske sirotinje - britanski ministar za zaštitu okoliša Michael Gove nazivao je 'sjajnom idejom', ali zeleno svjetlo za to dobio je tek ovoga ožujka jer se vlada nije mogla dogovoriti oko poreza na jednokratno korištenu plastiku. Za razliku od njih, u Njemačkoj i Danskoj na taj se način skupi 90 posto plastičnog otpada.

Izlaz je u recikliranju, ali premda se reciklirati može 80 posto plastike, ni najnaprednije, ni najbogatije zemlje nisu blizu tom cilju jer i prva zemlja po reciklaži, Njemačka, prerađuje samo 56 posto, a s 34 posto Amerika nije ni bluzu Njemačkoj. Kada bi razina recikliranja u Americi dosegla 75 posto otpada, to bi smanjilo jednaku emisiju ugljičnog dioksida kao da se s ceste ukloni 50 milijuna vozila godišnje, procjenjuje Tellus institut.

Recikliranje u krizi

Tih 75 posto ne postiže ni najveći krivac, Coca-Cola, koja je do 2020. obećala reciklirati 50 umjesto dosadašnjih 40 posto plastične ambalaže, što je 'neambiciozan PR spin', kritiziraju ekološke grupe.

No samo recikliranje prolazi kroz ozbiljnu krizu. The New York Times otkriva da stotine gradova i okruga u Americi skraćuju ili otkazuju programe zbog visokih troškova prerade i nedostatka skupljene sirovine. Samo je u Kaliforniji u zadnje vrijeme zatvoreno 1000 centara za recikliranje jer sve više prevladava mišljenje da takvi programi nisu vrijedni truda.

Kanađani već trideset godina uredno razvrstavaju otpad na staklo, plastiku, papir i kompost, no zbrinjavaju ga privatne tvrtke, pa ako ne mogu dobiti povoljnu cijenu za razvrstani otpad namijenjen recikliranju, a nemaju nikakvu zakonsku obvezu recikliranja, sve ono što su građani uredno razdvajali završava u istom košu.

Osnivač neprofitne organizacije Recycle Across America, Mitch Hedlund, tvrdi da je jedan od razloga krize klasičan sukob interesa jer se najveće privatne tvrtke za zbrinjavanje otpada bave i recikliranjem te, kada im jedno ne donosi dovoljno profita, orijentiraju se na drugo. On se također tuži da američko društvo nikada nije razvilo pravu brigu o otpadu, što je kineskim tvrtkama za recikliranje (najvećem kupcu američkog otpada) godinama stvaralo probleme, otežavajući i poskupljujući proizvodnju, zbog čega su na kraju otkazali posao. Ali osim s Amerikom, Kinezi su otkazali posao s Kanadom i drugim zapadnim zemljama, objavivši prije godinu dana 'rat yang laji' (zapadnom smeću).

Neki ipak ne odustaju od, barem simbolične, ideje da iskoriste odbačenu plastiku, pa se u britanskoj robnoj kući John Lewis od kraja kolovoza mogu kupiti ručnici proizvedeni od poliestera dobivenog recikliranjem boca koje su završile na dnu oceana.