Plastične boce označene su brojevima koji skrivaju važne informacije o tome koliko je plastika od koje su napravljene sigurna ili opasna. Neke vrste plastike mogu s vremenom otpustiti štetne kemikalije u pića. Poželjno je piti iz staklenih ili boca od nehrđajućeg čelika te izbjegavati plastiku gdje god je to moguće.
Svaka plastična boca i ambalaža na sebi ima broj od 1 do 7 koji govori od kakvog je materijala napravljena i koliko je sigurna za upotrebu, piše City magazine.
PET ili PETE (polietilen tereftalat) – jednokratna uporaba
Gdje ga možemo naći?
U bocama za vodu, sokovima, gaziranim pićima, pakiranjima za preljeve za salatu, pa čak i posudama za kečap. PET se smatra sigurnim sve dok ga koristite samo jednom. Kada se boca zagrijava ili više puta koristi, može otpustiti antimon – metal koji je otrovan u velikim količinama. Također može apsorbirati bakterije, pa je ponovno punjenje starih boca loša ideja.
Savjet: Ako je moguće, izbjegavajte PET boce i umjesto njih koristite staklene ili nehrđajuće boce.
HDPE (polietilen visoke gustoće) – siguran izbor
Gdje ga možemo naći?
U bocama za mlijeko, deterdžentima, bocama od šampona, plastičnim vrećicama i ambalaži za hranu. HDPE je jedna od najsigurnijih vrsta plastike jer ne ispušta opasne kemikalije i otporna je na toplinu. Zbog toga se često koristi za dječje igračke i medicinske uređaje.
Savjet: Ako morate odabrati plastiku, HDPE je najbolji izbor za višestruku upotrebu.
PVC (polivinil klorid) – otrovno
Gdje ga možemo naći?
U foliji za hranu, plastičnim tubama, ambalaži ulja i nekim bocama deterdženta. PVC sadrži ftalate i klor, koji su povezani s hormonalnim poremećajima, problemima s plodnošću i rakom. Kada se plastika zagrijava, oslobađa dioksine – otrovne spojeve koji mogu uzrokovati respiratorne probleme i rak.
Savjet: Ako vidite oznaku 3 ili PVC, izbjegavajte ih što je više moguće – posebno za hranu i piće.
LDPE (polietilen niske gustoće) – bolji izbor, ali nije savršen
Gdje ga možemo naći?
U plastičnim vrećicama, pakiranju kruha, smrznutoj hrani i stisnutim bocama (npr. kečap, med). Općenito se smatra sigurnim jer ne ispušta štetne kemikalije, ali nije najbolji izbor za vruću hranu ili piće jer se može početi raspadati na visokim temperaturama.
Savjet: Iako nije opasno, odlučite se za prirodne materijale poput stakla, nehrđajućeg čelika ili papirnate ambalaže.
PP (polipropilen) – najsigurnija plastika
Gdje ga možemo naći?
U ambalaži od jogurta, loncima za juhu, slamkama, čepovima za boce i ambalaži za lijekove. PP je otporan na toplinu, ne ispušta otrovne tvari i ne upija kemikalije. Stoga je jedan od najboljih izbora za spremanje hrane i pića.
Savjet: Ako kupujete boce za višekratnu upotrebu, birajte one koje su označene brojem 5 (PP).
PS (polistiren) – izbjegavati
Gdje ga možemo naći?
U pakiranju brze hrane, plastičnim tanjurima, šalicama za kavu i plastičnim vilicama. Polistiren može ispuštati stiren, koji je povezan s rakom i problemima s hormonima. Posebno je opasno, ako se u njega ulijevaju vruće tekućine (npr. kava u plastičnim čašama).
Savjet: Bolje je ponijeti svoju šalicu za kavu i izbjegavati brzu hranu pakiranu u PS ambalažu.
PC i ostala plastika – nije jasno
Gdje ga možemo naći?
U plastičnim bocama za višekratnu upotrebu, bočicama za bebe, ambalaži za sportska pića i nekim limenkama. Plastika s brojem 7 je problematična jer često sadrži bisfenol A (BPA) koji se povezuje s hormonalnim poremećajima, pretilošću i problemima s plodnošću. Neki proizvodi s ovom oznakom ne sadrže BPA, ali nije uvijek jasno koja je plastika zapravo sigurna.
Savjet: Ako ne znate što znači broj 7 na plastici, nemojte riskirati.