Prema nekim paušalnim procjenama, jer pouzdane nisu moguće budući da se dobrim dijelom radi o sivoj ekonomiji, u biznisu s instrukcijama u Hrvatskoj se godišnje okreće više od 40 milijuna kuna.

Hrvatska u vrhu Europe

Oko 44 posto hrvatskih sedmaša i osmaša koristi instrukcije, najčešće iz matematike, a potom slijede kemija, strani jezik i fizika. Postotak srednjoškolaca koji ih koriste još je veći, osobito pred maturu. Podjednako ih koriste učenici i učenice, a uglavnom se koriste za popunjavanje rupa u znanju, za ispravljanje ocjena i pripremu za ispite.

Hrvatska je po korištenju instrukcija u Europi u gornjoj trećini. Studija koju su prošle godine proveli dr. sc. Zrinka Ristić Dedić i dr. sc. Boris Jokić iz Instituta za društvena istraživanja (IDIZ) pokazala je da od nas instrukcije puno više koriste Grčka (80 posto) i zemlje bivšeg SSSR-a poput Gruzije (ponegdje i iznad 85 posto), slično kao mi koriste Portugal, Italija i Slovačka, a značajno manje Finska (pet posto), Velika Britanija (10 posto), Njemačka (15 posto) i Austrija (20 posto). Drugim riječima, što je obrazovni sustav bolji, potreba za instrukcijama je manja.

Instrukcije u značajno većem broju koriste učenici slabijeg školskog uspjeha. No zanimljivo je da ih koriste čak i najuspješniji učenici koji iz sva tri ključna predmeta: matematike, hrvatskog i stranog jezika imaju odličan. Čak četvrtina učenika u toj kategoriji koristi instrukcije.

Matematika se, očekivano, nalazi na vrhu popisa predmeta s najvećim brojem korisnika privatnih instrukcija. Ukupno je 31,7 posto učenika barem jednom u koristilo instrukcije iz toga predmeta. Slijede kemija (16,4 posto), strani jezik (16,2 posto) i fizika (15,0 posto). Privatne instrukcije iz hrvatskog jezika su rijetke – ukupno ih uzima samo 7,3 posto korisnika, a iz drugih predmeta zanemarivo su rijetke.

Cijene od 30 do 100 kn

Cijene sata instrukcija variraju ovisno o težini gradiva i o tome tko ih daje. Najskuplje su iz matematike i fizike. Sat se kreće od najmanje 30, češće 40 kuna, koliko naplaćuju uglavnom studenti, do 70 pa i 100 kuna. Primjerice, u Algebri će vas jedan pojedinačni školski sat koštati 100 kuna, koliko naplaćuju i neki anonimni oglašivači, ali za višu matematiku potrebnu za polaganje ispita na tehničkim fakultetima.

No u posljednje vrijeme sve popularniji postaju i različiti paketi. Njihove cijene ovise o hitnosti, odnosno redovitosti pa se dijele na kontinuirane, interventne i u zadnji čas (last minute). Primjerice, Algebra nudi godišnji kontinuirani paket od 40 sati po cijeni od 2.200 kuna na rate. S popustom je cijena 2.100, a akcijska je trenutačno 2.000 kuna. To znači da je cijena jednog sata u ovakvom paketu samo 50 kuna.

U srednjim školama još više instrukcija!

Ristić Dedić kaže da je postotak srednjoškolaca koji uzimaju instrukcije još veći nego osnovnoškolaca.

'Prema podacima iz 2007., taj se udio kretao oko 55 posto. No tada još nije bilo državne mature, već samo prijemni ispiti', rekla je Ristić Dedić.

'Pretpostavljamo da je danas taj broj još značajno veći. U velikim gradovima također je veći nego u manjim sredinama. No sada već postoje dobro organizirane podružnice i u manjim sredinama. Također postoje i brojni različiti modeli - modularno, pojedinačno, individualno, u manjim i većim grupama, trajno, povremeno i u zadnji čas, što ponekad zovemo gašenjem vatre', kaže naša znanstvenica.

Instrukcije za maturu su, ističe, gospodarski bolje regulirane, u smislu da su manje u sivoj zoni, no obrazovno nisu regulirane ni jedne ni druge – uglavnom nitko nema neke verificirane programe.

Instrukcije su pokazatelj slabosti obrazovnog sustava

Naši stručnjaci smatraju da je ključ problema u obrazovnom sustavu.

'Obično se kaže da su instrukcije sjena službenog sustava. U razvijenim zemljama obrazovni sustavi imaju bolje potporne mehanizme, dodatnu i individualiziranu nastavu i sl. Primjerice, u Finskoj se puno pozornosti pridaje radu sa slabijim učenicima. Ondje se uopće nastoje izjednačiti kvalitete nastave u svim školama tako da bude svejedno idete li u neku seosku školu u polarnom krugu ili u neku elitnu u većem gradu. Razvijene zemlje također imaju bolje uređene selekcijske modele. Naime ako je sustav jako selektivan na nekoj određenoj razini, ako je broj učenika značajno veći od broja mjesta na određenim školama i fakultetima, onda roditelji instrukcijama nastoje osigurati da će im djeca uspjeti nastaviti željenu obrazovnu karijeru. Primjer toga su Turska i Kina zbog demografske slike, odnosno zato što imaju puno mladih i time veliku konkurenciju', objasnila je Ristić Dedić.

Naši stručnjaci kažu da u Hrvatskoj zakonski postoje mehanizmi dodatne, odnosno dopunske nastave, međutim oni nisu naročito učinkoviti. Na dopunskoj nastavi radi se isto s velikim grupama, a ne pojedinačno, predaju isti nastavnici na isti način koji nije dao zadovoljavajuće rezultate itd. Osim toga u osnovnoj školi postoji dopunska nastava uglavnom samo za matematiku, hrvatski i još neke teže predmete, što ovisi od škole do škole. U srednjim školama dopunska nastava se rijetko organizira.

Na sreću, kažu, u Hrvatskoj nije uvriježen običaj da isti nastavnici koji ocjenjuju učenike daju i instrukcije – to se smatra svojevrsnim iznuđivanjem.

'U nekim zemljama u razvoju, primjerice u centralnoj Aziji i Africi to je gotovo pravilo. Kod nas nije tako, ali postoji element preporuke – da nastavnici učenicima preporučuju instruktore. Ipak, instruktori se uglavnom odabiru na preporuku drugih učenika ili roditelja', kaže Ristić Dedić.

Istraživanje našeg dvojca pokazalo je da je u Hrvatskoj instruktor u 51 posto slučajeva srednjoškolski nastavnik iz druge škole, student u 18 posto, stručnjak u području u 17 posto, sveučilišni nastavnik u osam posto, nastavnik iz iste škole u 5,5 posto, a vlastiti nastavnik u samo 0,5 posto slučajeva.

Koristi i štete

Prema istraživanjima Jokića i Ristić Dedić instrukcije imaju određene pozitivne, ali i neke negativne učinke.

'Pozitivno je to što instrukcije daju rezultate. Roditelji znaju da njima mogu poboljšati znanje svoje djece. No povratni negativan utjecaj je takav da učenici znaju postati manje pažljivi na redovnoj nastavi; počnu se više oslanjati na instrukcije. Posebno je to izraženo pred državnu maturu. Ponekad, pred kraj četvrtog razreda neki učenici jednostavno prestanu ići u školu kako bi se pripremali za maturu i eventualno za prijemne', rekla je naša znanstvenica.

Reforma bi trebala riješiti dio problema

Problem instrukcija nije svojstven samo Hrvatskoj i nerazvijenim zemljama. Početkom 21. stoljeća on je proglašen svjetskim megatrendom u obrazovanju.

Jokić i Ristić Dedić nadaju se da bi kurikularni elementi reforme na kojoj su i sami angažirani trebali barem dijelom riješiti problem instrukcija.

'Novi kurikulum predviđa veću individualizaciju rada, a sadržaj bi trebao biti više prilagođen učenicima. Očekivanja će ostati visoka, standardi se neće spuštati. To nikako nije rješenje. Nije da učenici u osnovnoj školi neće morati znati rješavati jednadžbe s dvije nepoznanice. No metodika će biti takva da će djeca lakše savladavati gradivo; bit će više konkretnih i zanimljivih primjera iz realnog života', tumači Ristić Dedić.

Ristić Dedić i Jokić smatraju da bi država, osim kroz dopunsku nastavu i kvalitetnije obrazovanje i na druge načine trebala rješavati problem instrukcija, među ostalim i kvalitetnijom regulacijom.