Alergije, prašina, prehlada, ali i manje obični razlozi, od seksa preko čupanja obrva i ispijanja alkohola do žvakanja kauguma, sve to može izazvati kihanje. Ljudi podjednako kišu na svim stranama svijeta, samo taj čin opisuju drugačijim izrazima: 'Apćiha', reći će Hrvat, 'achoo!' kihnut će Amerikanac ili Englez, 'atchoum!' čut ćete Francuza, dok će Japanci uzviknuti 'hakašun!'. No sve u svemu, isto će biti.

Kad kiše, čovjek ne razmišlja o tome što će reći. Ljudski mozak donosi odluku u djeliću sekunde, na temelju usađenih kulturnih normi. To znamo jer gluhi ne kažu ništa kad kihnu.

Bez obzira na to što kažete kad kišete, pokušajte laktom prekriti usta i operite ruke: 40.000 kapljica razleti se zrakom pri svakom kihanju!

Kad smo već kod brojaka, u arhivima crnih kronika zakopan je podatak o deset oštećenih automobila, stradalih u nesreći koju je 2012. izazvao vozač svojim kihanjem. I još: u prosjeku svaki treći čovjek ima nešto što se naziva fotičnim refleksom kihanja; takozvani sindrom ACHOO odgovoran je za kihanje zbog naglog izlaganja Sunčevoj svjetlosti.

S kapljicama koje kihanjem izbacujete iz pluća ne treba se šaliti, poznato je da mogu poletjeti i 60 metara daleko pa to imajte na umu ovih dana, kad se valja pridržavati pravila socijalnog distanciranja. Upravo stoga NSF International, američka organizacija za testiranje i provjeru kvalitete proizvoda, propisuje standarde po kojima se zaštite od kihanja moraju postaviti na 35 centimetra visine iznad hrane.

Kihanje podsjeća na malu eksploziju u nosnoj šupljini, ali ono što se izbacuje u zrak ima stručni naziv: višefazni, turbulentni plutajući oblak. Godine 2014. znanstvenici s MIT-a objavili su u časopisu Journal of Fluid Mechanics članak u kojem su iznijeli svoja zapažanja o rasipanju malih kapljica sline i sluzi zrakom nakon kihanja. Otkrili su da se kapljice povezuju u plinovite oblake koji mogu doseći mnogo dalje nego što se prije vjerovalo.

'Zanemarite li prisutnost plinskog oblaka, vaša prva pretpostavka bila bi da veće kapi idu dalje od manjih i da putuju najviše nekoliko metara', komentirao je istraživanje John Bush, jedan od autora studije i profesor primijenjene matematike za MIT News. 'Otkrivajući dinamiku plinskog oblaka, pokazali smo da postoji i cirkulacija unutar oblaka; manje kapljice vrte se i kruže unutar oblaka i na kraju prenose na puno veće udaljenosti, dok one veće kapi prve padaju na tlo.'

Te manje kapljice mogu se raširiti dovoljno daleko da uđu u ventilacijske sustave i potom kruže prostorijama. Dakle, čak i ako ste sami u sobi, prekrijte usta i nos dok kišete i kašljete kako biste sitne kapljice, koje možda nose i viruse, spriječili da se raspršuju prostorijom.

'Ciljajte nisko, ispod prozorskog stakla; ako kihnete na prozor, pokvarit ćete si pogled jer ne postoji način da se to očisti', savjet je NASA-in astronauta Davida Wolfa koji je imao prilike naučiti kako je to kihati u svemiru.

Znanost se pozabavila još jednim pitanjem: zašto nas iz sna znaju prenuti govor, hrkanje, smijeh, mlataranje ruka i nogama, ali se nikad nitko nije probudio kišući? Steven Shea, direktor Instituta za medicinu rada pri oregonskom sveučilištu, pratio je ponašanje stotina ljudi dok spavaju i nikad nije primijetio da bi netko kihnuo.

Shea ima više teorija o tome zašto nas sklapanje očiju sprečava da kišemo, ali najlogičnijom zvuči ona vezana uz faze spavanja, bez REM-a i s REM-om, koju je iznio u razgovoru za Popular Science. Tijekom spavanja bez REM-a, kaže, sitni podražaji ne dolaze do mozga.

'Talamus i moždana kora međusobno se kontroliraju i blokiranju senzore', kaže on, napominjući da bi nas snažni podražaji sigurno mogli probuditi iz dubokog sna pa bismo kihnuli nakon što se probudimo. Bila bi nam to prva reakcija na snažan podražaj.

REM faza spavanja, vjeruje Shea, sprečava kihanje na drugačiji način. Tada sanjamo pa nam mozak izaziva djelomičnu paralizu kako bi nas spriječio da ostvarimo svoje snove. Ovo stanje vjerojatno uključuje i paralizu nekih mišića koji izazivaju kihanje.

A što se događa ako kihnete otvorenih očiju? Suprotno uvriježenom mišljenju, očne jabučice neće izletjeti iz glave. Što bi se doista dogodilo, nitko ne želi isprobati u vlastitoj kući; to su uostalom za nas već napravili razbijači mitova iz Mythbustersa. Njih je brinuo gubitak zuba, no očne duplje nisu povezane s nosom i ne postoji način da tlak koji nastaje kihanjem dođe do očnih jabučica.

I kao što Discovery pokazao u svom testu, ne moramo se pouzdati u snagu kapaka koji će spriječiti oči da izlete iz glave dok kišete. Oči nam se prilikom kihanja zatvaraju iz manje zastrašujućeg razloga: riječ je o najobičnijem refleksu.

Slobodno pokušavajte kihnuti otvorenim očima, no nipošto nemojte raditi ono što je učinio 34-godišnji Britanac. Ako je vjerovati vijestima, on je pokušao zatomiti kihanje zaklopivši nos i usta da bi završio u bolnici zbog bolova u ždrijelu koje mu je, pokazalo se pretragama, napuknulo pa mu je zrak prolazio u vrat i prostor oko pluća. Nakon sedam dana boravka u bolnici i neugodnog iskustva s cijevi za hranjenje naučio je tešku lekciju o suzbijanju kihanja.

Nemojte biti on, slobodno kišite, ali svakako usta prekrijte laktom ili maramicom. I obavezno operite ruke.