Nakon što je američki predsjednik Donald Trump prošlog tjedna priznao Jeruzalem kao glavni grad Izraela naišao je na brojne kritike međunarodne zajednice koja je upozorila da je time trajno ugrožen izraelsko-palestinski sporazum, ali i kako je moguća i Treća intifada. Tportal pojašnjava što je to intifada i kako je započela
Intifada, što na arapskom znači istresanje, uobičajen je naziv za ustanke Palestinaca protiv Izraela, a dosad su poznate dvije intifade.
Prva je počela 1987. godine, a prekinuta je 1993. godine nakon potpisivanja Sporazuma iz Osla i uspostave Palestinske Narodne Samouprave.
Uzrok Prvoj intifadi su izraelsko-arapski ratovi, točnije Šestodnevni rat u kojem Izrael osvaja Zapadnu obalu i Pojas Gaze i stavlja ih pod svoju vojnu upravu. Mnoštvo nezadovoljnih Palestinaca nastavlja živjeti u izbjegličkim logorima na okupiranim područjima, a s druge strane izraelski naseljenici sve češće grade naselja na palestinskom području.
Krajem osamdesetih godina situacija ključa i dolazi do vrhunca 6. prosinca 1987. godine, kad izbijaju velike palestinske demonstracije nakon što je u Gazi ubijen Židov, a istovremeno u prometnoj nesreći ginu četvorica palestinskih izbjeglica. Tijekom prosvjeda izraelski vojnik ubija Palestinca, što izaziva novu pobunu.
Palestinci započinju ustrojavanje paravojnih postrojbi te oružanu borbu protiv Izraelaca koji silovito uzvraćaju protuudarima znatno opremljenije vojske, što je vidljivo i iz konačnog broja žrtava od prosinca 1987. do potpisivanja Sporazuma iz Osla 1993. U tom su razdoblju ubijena 1162 Palestinca, od čega 241 dijete, te 160 Izraelaca, od čega petero djece.
Sedam godina od potpisivanja sporazuma započinje Druga intifada, poznata i kao Intifada al Akse. Naime 28. rujna 2000. godine izraelski političar Ariel Sharon, tada vođa oporbene desničarske stranke Likud, ulazi na prostor jeruzalemskih džamija, među kojima je i poznata velika džamija Al Aksa, na čijem je mjestu do 1. stoljeća stajao židovski Hram.
Mjesec kasnije započinju veliki prosvjedi, a palestinskim Arapima pridružuju se i izraelski Arapi. Sukobi Palestinaca i izraelske vojske rasplamsavaju se u Nazaretu i drugim gradovima Galileje, u kojima dotad nije bilo sukoba, a dodatno ulje na vatru dolijevaju palestinski prosvjedi svakog petka nakon molitve u džamiji Al Aksa.
Poslije linča dvojice izraelskih pričuvnih vojnika, prethodno zarobljenih u Ramali, sukobi postaju trajni. Palestinci počinju s terorističkim samoubilačkim napadima koji odnose mnoge živote nedužnih, a izraelska vojska odgovara sravnjivanjem čitavih naselja sa zemljom i snažnim odgovorima na najmanji otpor.
U ovoj intifadi, koja još nije službeno završena, ubijeno je gotovo 6000 Palestinaca, 1062 Izraelca te 64 strana državljana.