'Nije bilo lako izdržati Velebit, ali Termiti i Poskoci srasli su s njim. Uz kišu i snijeg neprestano budnog oka dočekali su Oluju. Skupne snage Specijalne policije MUP-a na Ćelavcu. Sve su se specijalne jedinice iz cijele Hrvatske stavile pod jedno zapovjedništvo na ovoj svetoj planini', riječi su to zapovjednika SJP-a Poskoci Svemira Vrsaljka u dokumentarnom filmu Sanje Mikleušević 'Četiri ljeta, tri zime'.

U HRT-ovom dokumentarcu, 25 godina unatrag vratio se i instruktor specijalističke obuke Mirko Čosić Bodul, koji je rekao: 'Ova planina je bila naš život. Četiri godine života na Velebitu, od početka kad smo došli bez logistike, bez hrane, bez ičega - pa do kraja, do Oluje. To je takva avantura da malo ljudi to može zamisliti u životu, a kamoli proć.'

I dok su u to vrijeme te dionice prolazili bez problema, danas je, kaže Josip Bakarić Jole, vođa specijalističke grupe, malo teže: 'Sad se malo teže krećemo po ovom kamenju. U ono vrijeme 3 godine nisi mogao napraviti pravilan korak. Ili si uzbrdo ili si nizbrdo. Bilo je teško, ali nije nam bilo teško.'

Prisjećajući se tih dana, govornici u dokumentarcu otkrili su kako se temperatura znala spuštati i na -30 stupnjeva, kao i da su od hladnoće pucale im čizme. 'Stravično je bilo, bukve su pucale, a ti misliš - granata', rekao je pripadnik Specijalne policije Željko Bonato, na što se nadovezao i Ante Došen:

'Često smo razgovarali u škrapi na Velebitu, sniga do vrata, mi pričamo hoćemo li tu dočekati starost, ako nas slučajno ne ubiju.'

Emocije nije mogao sakriti ni vođa specijalističke grupe Ivan Zelić Ižo: 'Gotovo 400 noći smo prespavali na Velebitu tako da se miješaju emocije. Tu su i nastradali neki naši suborci pa svaki put kad dođete na Velebit, vratite se u vrijeme rata.'

Same Oluje prisjetio se Branislav Marketin Čaplja: 'U četiri sata sam ljude probudio, postrojio ih, dao svakom ruku. Pozdravili smo se i rekao sam: Danas, gospodo, od sada, od 5.15, mi otvaramo prvi vatru. Znači, kad naši avioni budu raketirali, dobit ćemo poruku - otvaramo vatru. Ja im želim svima sriću, ali danas će zakukati ili zaplakati puno majki i ne ćemo se vratiti svi doma i nismo se vratili. Nažalost, nismo se vratili svi doma.'

'To su bili i lijepi i tužni trenuci. Tako da se treba svatko prisjetiti - u krugu suboraca, ako ne može u krugu familije svoje. Taj dan ne smije ostati kući nijedan branitelj i razmišljati o nečem negativnom. Izađi, izađi među ljude, prijatelje. Veseli se, sjeti se', rekao je Josip Bakarić Jole, a Branislav Marketin Čaplja se nadovezao:

'Moj hrvatski puče, 5. kolovoza dignite taj hrvatski stijeg na kuću i sad me emocija hvata, dignite i time ćete zahvaliti svakom branitelju koji je dao svoj život, koji je dao svoj znoj i krv za svoju državu.'