Slično raspoloženje prevladavalo je u gradu i okolici tijekom cijele noći s ponedjeljka na utorak: opći dojam bio je da je Split spašen prije svega zahvaljujući civilima i građanima koji su se samoorganizirali, a u velikom broju slučajeva naprosto ignorirali upute nadležnih službi - za kataklizme ovih razmjera ozbiljno potkapacitiranih i nedovoljno organiziranih.

Vatrogasaca nije bilo u dovoljnom broju, a i oni na terenu muku su mučili s bijednom opremom i resursima. Volonteri nisu imali na raspolaganju čak ni brentače, niti bilo što osim vlastitih ruku i pokoje kante. Satima se uzalud čekao dolazak vojske, sve dok ih bijesni gradonačelnik Splita Andro Krstulović Opara nije javno pozvao i zaključio da 'sustav ne funkcionira'.

Na koncu ispada da nije baš sasvim jasno tko je uopće nadležan izdati naredbu za angažman vojnika.

Skuteri i blindirane limuzine u akciji  

Za to vrijeme buktinja je doslovno gutala splitska predgrađa, u što smo se osobno uvjerili: u pokušaju probijanja do naselja Mravinci i Kučine nismo došli dalje od Dračevca, gdje se vatra nekontrolirano približila doslovno na desetak metara od obiteljskih kuća. Nigdje nikoga: tek jedna žena slabim mlazom vode pokušava natopiti dvorište i hipnotizirano zuri u plamene jezike doslovno preko puta ceste.

Desetak mladića, običnih volontera - onih istih koji su ignorirali naredbu o ostanku u svojim kućama, a potom su na skuterima doslovno probili policijske blokade - u hipu su iz obližnjeg trgovačkog centra izvukli vatrogasna crijeva, nekako ih navlačili na hidrante i jurnuli u vatru.

Ironično, taman kad su završili s poslom i doslovno spasili ovaj dio grada, pokraj njih bez stajanja je projurilo nekoliko blindiranih crnih limuzina. Pretpostavlja se, s ministarskim delegacijama...

Mjesto Žrnovnica u isto vrijeme bilo je doslovno opkoljeno, kao i Kučine i Mravinci na suprotnom kraju vatrene fronte; između njih požar je jurišao prema novoj splitskoj četvrti Kila s nekoliko tisuća stanovnika. A ondje se ukazala Torcida - u manje od sat vremena više od pet stotina mladića i djevojaka organiziralo se i zaustavilo požar tek nekoliko desetaka metara od novih sedam stambenih nebodera.

'Ove godine neće morati kositi' 

Paniku i strah potom je izazvala vijest da je planulo odlagalište otpada Karepovac, koje se nalazilo točno u središtu opožarenog područja. Na ekobombi usred grada zabilježena je povećana koncentracija otrovnih plinova, pa je postojala mogućnost da dođe do masivne eksplozije i katastrofe neviđenih razmjera. Ondje je doista bilo kritično, građani su pozvani da ostanu u kućama i zatvore prozore, a gust oblak crnog dima potpuno je natkrio kompletan Split, koji je u jednom trenutku bio i potpuno odsječen od svijeta. Bio je bez struje i vode, ali i izložen histeričnim izljevima dijela medija koji su ionako dramatičnu situaciju doslovno pogoršavali.

Orkanska bura s elementima pijavice tada čudesno staje i nudi mali predah, sve dok se vatra nije ponovno okrenula prema istoku i u hipu sjurila niz brdo Perun, prema tisućama kuća u naseljima Strožanac i Podstrana. Ondje se, doslovno na svim krajevima slijepih ulica koje vode od mora uzbrdo, okupila po jedna ekipa vatrogasaca i jedna skupina torcidaša. Nemoćno su gledali kako se plamen spušta prema njima i čekali trenutak da priđe dovoljno blizu, da krenu u obranu prvih kuća.

'Sine, ove godine neće morati kositi', ironično je u gluho doba noći dovikivao Tomislav Tomić ispred svoje trokatnice, usput nam objasnivši da mu 'materijalno nikada nije predstavljalo najveću vrijednost u životu'. Vatrogasci su nastojali isijavati mirnoću, čak se šaleći s nama civilima da neće biti potrebno tjerati nas nizbrdo - jer ćemo sami bježati ako vjetar nastavi formirati oblik pijavice. Bili su mirni, njih osmorica, iako smo se nalazili u klinču s tek malenom cisternom, jedinom koja se mogla probiti uskim puteljkom do vrha.

Nezamisliva doza solidarnosti... 

'Alo, trideset, šalji nam doli auto za dopunu vodom', prisluškujemo njihov razgovor i zamolbu za novom cisternom s vodom barem do pola puta.

'Hoćemo, ako ga upalimo', odgovaraju s drugog kraja veze. Koji trenutak kasnije, eto dobre vijesti: 'Upalili smo ga na guranje!'

Tako izgleda svakodnevni posao hrvatskih vatrogasaca - hrvanje sa zastarjelom opremom, vozilima starim po tri ili četiri desetljeća i vječitim improvizacijama.

Noć se približila kraju, negdje poslije pet sati ujutro sunce se pokušavalo probiti kroz gust oblak dima i pepela, a na ulicama se osim umora mogla tek osjetiti beskrajna, nezamisliva doza solidarnosti. Najgore je pregrmljeno, uz dvadesetak izgorjelih kuća, bezbroj izbrisanih maslinika, vinograda i voćnjaka te, srećom, nekoliko desetaka samo lakše ozlijeđenih gasitelja i građana. Uz onog nesretnika kojemu srce nije izdržalo.

A onda su u Split nahrupili političari...