U predizbornoj nervozi koja je zahvatila predsjednicu Vlade Jadranku Kosor, ali i srbijanskog predsjednika Borisa Tadić, pošto se u obje zemlje izbori neumitno bliže izabrati jedno drugo za metu napada činilo se sasvim logičnim.

I dok je u prvim nastupima nakon kritika iz Beograda Josipović podržao Jadranku Kosor te njen posjet Kosovu i izjave koje je tamo dala, odmah potom je krenuo u akciju gašenja plamena koji je zaprijetio da će u potpunosti vratiti odnose dviju zemalja u stanje hibernacije u kojem su bili nakon rata. Komunikacija između predsjednika i premijerke već je dulje vrijeme poremećena, a nerazumijevanje je kulminiralo u svađi oko imenovanja 15 novih veleposlanika i konzula. Dobri odnosi između Tadića i Josipovića mogu joj poslužiti za daljnje napade na obojicu u akciji osvajanja glasova s krajnje desnice.

Boris Tadić je, nakon prvog vala kritika na adresu hrvatske premijerke kada je rekao da on nikad ne bi pozdravio ljude optužene za ratne zločine, malo reterirao, rekavši da je s hrvatskim predsjednikom Ivom Josipovićem učinio mnogo da se odnosi dviju država podignu na najvišu razinu te da se tako mora i nastaviti.

Za to vrijeme je Jadranka Kosor nastavila optuživati Tadića i vaditi njegove izjave o Oluji nadajući se da će joj desni birači tako zaboraviti zamjerke koje imaju oko navodne prodaje heroja Domovinskog rata Haagu, u zamjenu za članstvu u Europskoj uniji.

Ne zaboravimo da je Tadiću napad na Kosor dobro došao kako bi se oporavio od šamara koji mu ju udijelila Angela Merkel prilikom posjeta Beogradu, nedvosmisleno mu poručivši da mora ukinuti paralelne srpske strukture na sjeveru Kosova i tako odustati od politike 'I Kosovo i EU' s kojom je do sad dobivao izbore.

Kao korak prema smirivanju situacije poslužit će i današnji susret dvojice predsjednika u Beogradu nakon kojega će se javnosti obratiti priopćenjem, ali upitno je kako će Kosor reagirati jer nakon sukoba oko imenovanja veleposlanika sigurno nisu uskladili svoje nastupe.

Verbalni sukob sa Srbijom još je jednom ogolio svu bijedu hrvatske vanjske politike kojom dominira rascjep između Banskih dvora i Pantovčaka, za koji se kratko rečeno može reći da svatko svoju politiku vodi.