Kaže kako se dugo godina odricala, prevenstveno zbog djece, da bi održala brak. Mnogi su joj govorili da je razvod sramota za familiju, za kraj iz kojeg je došla u Zagreb i okolinu u kojoj živi. No, to joj nije pomoglo.

'Nakon puno verbalnih situacija, tek kad je došlo do fizičkog nasrtaja došla sam u spoznaju da ipak moram reagirati za dobrobit svoje djece'.

Skupila je snage, potražila je pomoć u institucijama za zaštitu djece i Centru za ljudska prava, te pozvala interventne policajce koji su muža priveli u policijsku postaju gdje je evidentiran.

'Bio mu je oduzet i pištolj i puška i sav mogući arsenal s kojim raspolaže'.

Naglašava kako je razvod nije koštao ništa jer je na temlju policijske dokumentacije dobila besplatnu pravnu pomoć. Jedino želi da se što više udalji od sada već bivšeg muža.

'Na žalost, živimo pod istoj kući, živimo pod istim krovom. Samim time što on zna što ga slijedeće očekuje, vrlo je discipliniran i boji se sljedećeg poziva na odgovornost čime bi naruši svoj rejting i u društvu i na poslu'.

Sada slijedi raspodjela bračne stečevine oko koje se, tvrdi, njezin bivši suprug još više bori nego kod očuvanja braka.

'Tako da se sada skoro sve kosi između 'nisi ti ništa, ti si bezvrijedna, nisi ništa radila, samo si rodila troje djece'.

Kaže kako ne želi nikoga savjetovati da se razvede, ali kada više ništa između muškarca i žene ne funkcionira onda nema drugog izlaza.

'Sad mi je žao zašto to nisam učinila i prije samo zbog svoje djece'.

Proces rastave trajao je 14 mjeseci jer su imali malodobno dijete pa su morali posjećivati Centar za socijalnu skrb koji je odlučio da je brak totalno narušen i da nema potrebe za mirenjem.