'Metoda napada prijevoznim sredstvima nije nova, posljednjih desetljeća imali smo gotovo dvije stotine slučajeva korištenja automobila, aviona ili kamiona - no zabrinjava da je ovo peti sličan incident u manje od godinu dana. Očito je da su za njih potrebne vrlo male pripreme i gotovo nikakva logistika. Takve napade nije lako predvidjeti, ali ipak nije ni nemoguće: potrebna je snažna suradnja policije i obavještajnih službi kako bi se događaji anticipirali', kaže Prodan za tportal.

On smatra da su teroristi mahom izgubili teritorije u Siriji i Iraku, stoga je logično da se premještaju u države protiv kojih se bore, poput Španjolske. Ona im je zanimljiva iz niza razloga - premda u posljednje dvije godine službeno nije prijavila nijedan teroristički napad džihadističkih skupina, njene sigurnosne službe vrlo su aktivne, pa je samo prošle godine uhićeno 69 ljudi osumnjičenih za - džihadistički terorizam. Tu je i pitanje kolonijalne povijesti, ali i njena vrlo bitna uloga u svjetskoj antiterorističkoj koaliciji.

'Separatistički terorizam je poseban španjolski problem: samo u ETA-inim napadima stradalo je više od tri tisuće ljudi, ali i oko pet stotina pripadnika same organizacije, dok u ovom trenutku u španjolskim i francuskim zatvorima leži oko tisuću ljudi. Prošle godine uhićeno ih je novih 31', nabraja Prodan.

Po njegovim tvrdnjama, potencijalna meta 'sve inovativnijih terorista' svaka je članica euroatlantskih integracija ili antiterorističke koalicije, no zemlje poput Hrvatske definitivno su im na nižoj razini prioriteta jer nemaju loše stoljetne odnose i ne šalju količinski velik novac ili brojne trupe na svjetska krizna žarišta.

'Ali imali smo bombu u Rijeci 1995. godine, potom napad na radnike Hidroelektre u Alžiru, pa otmicu i ubojstvo Tomislava Salopeka. Trebamo djelovati proaktivno u nekoliko smjerova: s jedne strane se postavljanje fizičkih prepreka, uspornika i blokadnih punktova na ugroženim lokacijama pokazalo kao dobro rješenje, a s druge strane treba posebno voditi računa o 'vukovima samotnjacima', ljudima koji su se vratili s ratišta u Siriji i Iraku. U ovom dijelu Europe nalazi se oko 900 takvih osoba, no nedavno je uvedeno kazneno djelo sudjelovanja u borbi na stranim ratištima i velik dio njih nalazi se u zatvorima. Oni su vojno sposobni, radikalizirani i traumatizirani, pa predstavljaju dugoročan problem', kaže Prodan.

Hrvatska, što se toga tiče, barem zasad dobro stoji: na strani ISIL-a borilo se tek šestero osoba s njenim državljanstvom, no oni su u isto vrijeme imali državljanstvo neke druge zemlje. Nitko od njih, barem po Prodanovim informacijama, prije odlaska na ratište nije ni živio u Hrvatskoj.