Koliki je solarni potencijal na krovu neke obiteljske kuće, koliko košta elektrana, kolike će se financijske uštede ostvariti i kada će se isplatiti investicija, neke su od značajki koje donosi aplikacija Sunčani Potencijal, koju je Grad Zagreb predstavio prije dvije godine, a od ovoga tjedna moguće je i slanje dokumentacije HEP-u za provjeru mogućnosti priključenja u samo nekoliko klikova preko NIAS-a, tj. sustava e-Građani.

Stvar u osnovi funkcionira vrlo jednostavno: pronađete unosom adrese svoju kuću, dobijete površinu krova i onu koja je iskoristiva, odaberete brojilo, unesete podatke o mjesečnoj ili godišnjoj potrošnji i imat ćete, što je važno naglasiti, okvirnu procjenu ulaganja, vrijeme povrata investicije, procjenu godišnje uštede, ali i snagu preporučene elektrane te kvadraturu krova na koju bi je trebalo postaviti. U drugom koraku preko sustava e-Građani slijedi podnošenje dokumentacije HEP-u. Kako je istaknuo gradonačelnik Tomašević, sada je idejno rješenje besplatno, pa se i tu radi o dodatnim uštedama od nekoliko stotina eura za građane.

Za potrebe teksta odabrali smo kuću u istočnom dijelu Zagreba, na brijegu iznad maksimirskog parka. Površina krova je 167 kvadratnih metara, a iskoristiva površina iznosi 132 kvadratna metra. Zagrepčanin koji je zainteresiran za ugradnju solara godišnje troši po višoj tarifi 7000 kWh, a po nižoj 3000 kWh struje. Procjena kaže da bi u solarnu elektranu trebao uložiti 12.195 eura te da bi povrat investicije bio 10,7 godina. Kako solarne elektrane imaju rok trajanja od 25 godina, jasno je da bi nakon tog perioda sve bio bonus. Procjena godišnjih ušteda, sa sadašnjom cijenom struje, govori da bi ona bila 1140 eura te da bi površina krova na koji bi se solari trebali staviti iznosila 76 kvadrata, a predložena snaga sustava 9,45 kWh.

'Fantastična ideja'

Vjeran Piršić iz Udruge Eko Kvarner, koji je davnih dana stavio kuću na Krku pod solarne panele i o toj temi zna sve što treba znati, u startu je pohvalio ideju Grada Zagreba, ali i upozorio na potencijalne probleme koji mogu proizaći ako se građani budu vodili samo onim što je okvirni izračun.

'To je fantastična ideja i u europskim okvirima je rijetka. Riječ je o odličnom javnom servisu. Svakako bih preporučio građanima i gospodarstvenicima da ga koriste jer će dobiti relativno objektivnu preliminarnu procjenu. No treba gledati ne samo postojeću potrošnju, nego i buduću', kazao je Piršić.

Dodao je da je iskustvo s Krka, na kojem već ima preko 300 fotonaponskih elektrana, pokazalo da je napravljena strateška greška jer je u kalkulaciju uzeta postojeća, a ne buduća potrošnja.

'Mnogi su ljudi stavili fotonaponske elektrane i ne mogu ih proširiti. Jer kada se stave dizalice topline i kuće prebace iz energetskog razreda D u A, dođu električni automobil, bicikl... i potrošnja se poveća', pojasnio je Piršić.

Dodatno, naglasio je, ljudi često ne razmišljaju, već ako im to softver izbaci, i stave panele nasred krova. A da su ih stavili lijevo ili desno, imali bi mogućnost proširenja.

A sve to u budućnosti izaziva dodatne troškove.

'To što aplikacija izbaci predviđenu količinu ne znači da će ona u budućnosti biti dovoljna. Treba predvidjeti da će cijela iskoristiva površina krova biti pod panelima', naveo je Piršić.

Smatra da je zagrebački projekt dobar, ali da pritom nije dobro izbjeći projektanta jer se to u praksi pokazalo pogrešnim.

'Rečeno je da se izbjegavaju troškovi projektanata. Ali može se dogoditi da čovjek dobije izračun i ode kod trgovca koji će složiti što manju cijenu i onda korisnik stavi to posred krova. Ipak, to je manji problem. Veći je problem inverter za spajanje na mrežu. Trgovci, da bi imali što manju ponudu, prodaju inverter prema procjeni potrošnje. I kad dođe do povećane potrošnje, taj inverter više neće biti od koristi - moći će ga samo baciti i trebat će kupiti novi. Zagrebački projekt je za svaku pohvalu, ali treba upozoriti da interpretacija da se time izbjegavaju projektant i iskusni konzultant nije dobra jer se nama pokazalo da ljudi stavljaju potkapacitirane sustave koji se ne mogu proširivati povećanjem potrošnje u budućnosti, a to će ići prije svega prema dizalicama topline', pojasnio je Piršić.

Iako mu informacije s terena govore da su se stvari s HEP ODS-om i izdavanjem odobrenja poboljšale, kaže da su i dalje loše.

'Od HEP ODS-a morate dobiti odobrenje da se možete spojiti. To u Njemačkoj nije potrebno. Izmjenama zakona koje su se dogodile prošlo ljeto svatko može proizvesti do 20 kWh, ali logika kaže - ako imam zakupljeno 13,8 kWh i ako mogu toliko primiti, mogu i predati. Odobrenje o spajanju je suvišno. Ideja da ću ugroziti mrežu je apsurdna jer ako mogu povući, mogu i predati. To je prvi korak kojim koče razvoj. Trebalo bi biti tako da ih samo obavijestimo da ćemo se spojiti, odnosno da ću od jednosmjernog pravca i primanja struje pretvoriti to u dvosmjerno. Druga stvar gdje zapinje je kad se napravi elektrana. Onda treba staviti dvosmjerno brojilo i to nije sporno. Ono što je sporno je dugotrajno čekanje da se ono montira, a to radi HEP ODS', kazao je Piršić.

Ističe da se u praksi pokazalo da je državni mastodont najčešće usko grlo u kojem stvari zapinju, ali da za to postoji rješenje.

'Ako postoji ovlaštena tvrtka koja može projektirati i instalirati i postoji nadzor, treba dopustiti da tvrtke koje rade male fotonaponske elektrane do 20 kWh spajaju ih s dvosmjernim brojilom na mrežu', smatra Piršić.

Primjer iz Varaždina

Da su solari u praksi isplativi i da je, ako imate viška novca, isplativije uložiti u njih nego u kakav polovni automobil, pokazuje i primjer iz Varaždina. Ondje je Davor, koji nije želio da mu navedemo prezime, prošle godine u siječnju stavio u pogon fotonaponsku elektranu na obiteljskoj kući.

'Zbog tadašnjeg zakona, u slučaju da u kalendarskoj godini proizvedeš više nego potrošiš, država je provodila penalizaciju iz sustava 'elektrane za vlastitu potrošnju' i prebacila bi te u sustav 'proizvođača električne energije', pa sam na krov obiteljske kuće stavio elektranu od 3 kWh, s time da je projekt napravljen na 9,3 kWh. Kako je u listopadu prošle godine promijenjen zakon i sad privatna osoba može proizvesti više struje nego što koristi bez promjene statusa, ako se ukaže potreba za tim, mogu u bilo kojem trenutku 'proširiti' elektranu', napomenuo je Davor. Dodao je da mu je na južnu stranu krova postavljeno osam solarnih panela od 380 W te dva pretvarača od 1500 W.

'Zadnji račun HEP-u sam platio u veljači 2023. i od tada sam zaboravio na ikakvo plaćanje struje. Stvar funkcionira tako da je u proljetno/ljetnim danima proizvodnja daleko veća od potrošnje i račun HEP-u ide u biti u minus. Do studenog dođeš u veliki plus i taj plus ti prekrije jesensko/zimske mjesece, kad su dani kraći i proizvodnja manja. Cijena investicije je cca 1000 eura po kWh. Kako sam imao 'viška' struje, prešao sam na grijanje u prijelaznom vremenu s plina na struju (klima i infracrvene grijalice) te dosta uštedio na plinu. Prema mojim proračunima, povrat investicije bio bi mi za šest i pol do sedam godina i nakon toga je čisti profit. Govorim to na osnovi sadašnjih cijena struje. Kako imamo jednu od najnižih cijena struje u EU, pitanje je koliko će još država držati je na sadašnjoj razini. Svakim povećanjem cijene struje rok povrata investicije bi se smanjio', naveo je naš sugovornik.

No kao i sve drugo, tako i paneli imaju neke minuse. Naime i oni se mogu pokvariti, posebno jeftine i nekvalitetne varijante, može se dogoditi da stradaju uslijed tuče, a u slučaju većih zaprljanja valja ih čistiti. No sve to, s obzirom na cijene energije, čini se kao manji problem.