S obzirom na to da je promaknuće Jill Abramson predstavljeno kao 'logičan izbor' nakon povlačenja Billa Kellera, dosadašnjeg glavnog urednika popularnog Timesa, novu glavnu urednicu takav razvoj situacije zasigurno nije iznenadio. Njezin uspjeh nije zatekao ni poznavatelje američke medijske scene jer iza 57-godišnje Njujorčanke, koja će kormilo New York Timesa, s posadom od 1.200 novinara, službeno preuzeti u rujnu, stoji bogata i nekontroverzna novinarska karijera. Kolege je opisuju kao iznimno inteligentnu, usredotočenu i odlučnu suradnicu, a ona za sebe kaže da je novinarska veteranka s ožiljcima iz mnogih profesionalnih bitaka, ponajviše iz razdoblja vladavine Georgea W. Busha

U široj javnosti najviše odjeka dobila je suha činjenica da se na čelo 160-godišnje američke novinske institucije od globalnog značaja konačno probila - žena. Pomak je to golemih razmjera za državu koja se voli dičiti najvišim razinama u izjednačavanju i zaštiti ljudskih prava i sloboda, no u kojoj je za isti rad plaća muškaraca još uvijek za četvrtinu veća od plaće žena. Zemlja je to koju je početkom lipnja, prilično nezapaženo, specijalna izvjestiteljica UN-a o nasilju nad ženama oštro kritizirala zbog loše situacije i politike prema ženskim pravima. Riječ je, konačno, o državi koja još uvijek čeka da se u Bijelu kuću premijerno useli obitelj predsjednice.

Jill Abramson, prema vlastitim riječima, nema pojma hoće li za njezinog života ili za života njezine kćeri pobjedu na američkim predsjedničkim izborima odnijeti žena. To pitanje postavlja joj se, kaže, prilikom svakog njezinog javnog nastupa. U spomenutom osvrtu o promociji Katie Couric, napisala je da ne zavidi kolegici, dajući do znanja da je ogorčena forsiranjem muško-ženskih obrazaca u američkim medijima.

'Ukoliko (Couric) iza kamera pokaže i blagu ljutnju prema osoblju, tabloidi će napisati da se diva počinje slamati... Jedne novine ilustrirale su priču o njezinoj plaći štiklama Manola Blahnika. To je ujedno i pokazatelj pravca za žene na pozicijama moći', navela je Abramson.

Put prema vrhuncu karijere osigurala je kroz čuveni trijumvirat: uz Jill Abramson, tu su novinarka New Yorkera Jane Mayer i kolumnistica Timesa Maureen Dowd, koja je novoj glavnoj urednici otvorila vrata njuroškog dnevnika 1997. godine. Abramson i Mayer koautorice su hvaljene knjige 'Čudna pravda' o slučaju neiskusnog suca Vrhovnog suda Clarencea Thomasa, optuženog za seksualni delikt. U knjizi su razotkriveni nečasni ustupci i politička trgovina u vrhu američke vlasti, a prozvan se i našao i današnji američki potpredsjednik Joe Biden.

Počeci novinarske karijere Jill Abramson sežu u vrijeme studija povijesti i književnosti na Sveučilištu Harvard, kada je pisala je za magazin Time. Nakon gotovo desetljetnog angažmana u stručnom časopisu American Lawyer, postala je glavnom urednicom Legal Timesa sa sjedištem u Los Angelesu. Iduće desetljeće provela je radeći za Wall Street Journal, gdje je dogurala do zamjenice wašingtonskog ureda. Šefica ureda New York Timesa u Washingtonu postala je 1997, a šest godina kasnije imenovana je zamjenicom glavnog urednika.

U Washingtonu je osobito ostala upamćena po konfliktu s Howellom Rainesom, izvršnim urednikom Timesa u razdoblju od 11. rujna 2011. do početka rata u Iraku 2003. Svi njegovi pokušaji da degradira Jill Abramson propali su, a njezin nagli uspon započeo je Rainesovim prisilnim odlaskom uslijed skandala s posilnim novinarom Jaysonom Blairom, koji je čitateljima godinama servirao izmišljotine. Rainesov redakcijski favorit bila je i Judith Miller, koja je pripremala teren za rat objavljujući neprovjerene podatke. Jill Abramson naknadno je svjedočila o njezinoj nevjerodostojnosti u slučaju SAD vs. Libby.

Svoju uredničku funkciju prošle je godine zamrznula na šest mjeseci, posvećujući se stvaranju strategije s ciljem usklađivanja tiskanog i elektronskog izdanja Timesa.

'Internetsko izdanje rezultiralo je dodatnim poslom za mnoge u našoj redakciji, no istovremeno je došlo novo uzbuđenje, kao i novi ljudi u naš tim, koji je naučio stvarati tekstove na nove načine', rekla je Abramson, navodeći primjer nedavne serije istraživačkih članaka o Putinovoj Rusiji, koji su odmah prevedeni na ruski kako bi tamošnji čitatelji mogli analizirati članke i komentrati ih, nakon čega su ruski komentari  prevedeni na engleski i objavljeni na stranici Timesa. 'Dakle, web doslovno demokratizira vijesti. Kvalitetno novinarstvo stvara se na mnogim platformama', zaključila je Abramson.

Uvjerena je da klasično novinarstvo neće izumrijeti zbog razvoja novih tehnologija: 'Za nekoliko desetljeća, novine koje opstanu možda više neće biti na papiru. Mogle bi biti na prijenosnim računalima ili nekim drugim uređajima, ali novinarstvo će i dalje uspijevati.'

Optimizam temelji na žudnji čitatelja za vjerodostojnim podacima, ali i sudu i stavu 'nekoga kome mogu vjerovati, tko može iščeprkati podatke, prokopati dublje ispod njih i povezati ih u smislenu cjelinu'.

'Žele analitičku dubinu, skepticizam, kontekst i prezentaciju koja cijeni njihovu inteligenciju. Žele priče koje su dobro sročene i osvajajuće, s kvalitetnim fotografijama i videoprilozima. I žele biti dio konverzacije', smatra Jill Abramson, uvjerena da posao glavne urednice New York Timesa nije dobila zato što je žena, već zato što je za njega bila najkvalificiranija.