Izrael udara iz svog raspoloživog oružja

Nakon razmjene na raketni pogon između Hezbolaha i Izraela, u koju se prošlog tjedna sa stotinjak projektila upućenih Izraelu uključio i Iran, rat na Bliskom istoku vratio se u uobičajeno užasnu rutinu, u kojoj dnevno gine više desetaka civila, a svijet i dalje nijemo promatra katastrofu. Pogledajmo samo najnovije događaje: u dva izraelska zračna napada na centar Bejruta u četvrtak navečer sa zemljom je sravnjena cijela jedna stambena zgrada, a broj poginulih iznosi najmanje 11. Meta je bio Vafik Safa, jedan od najviših političkih dužnosnika Hezbolaha i šef jedinice za vezu i koordinaciju koji je preživio atentat. Izrael nije preskočio ni Gazu – samo u napadu na Džabaliju u srijedu, prema palestinskim izvorima, ubijeno je najmanje 47 ljudi. Izrael, koji i ovog tjedna prednjači u akcijama, dobio je i neugodnu packu od UN-a, a koji je u četvrtak objavio kako je istraga pokazala da je Netanyahuova vlada provodila usklađenu politiku uništavanja zdravstvenog sustava u ratu u Gazi, što predstavlja i ratne zločine i istrebljenje kao zločin protiv čovječnosti.

Rusi potiskuju Ukrajince, a Zelenski šparta od Dubrovnika do Londona

Dok se službeni Zapad pretežno pravi nijem na izraelske napade na civile koji uzimaju sve više žrtava, strana koju podržavaju u ratu na nešto bližem istoku – onom ukrajinskom – trpi velike gubitke. Rusi su u četvrtak žestoko intenzivirali napade na istoku Ukrajine te ih izveli čak 114, što je pokrenulo i medijske napise da je Ukrajina spremna na primirje duž trenutne linije fronta. Ukrajinski predsjednik Zelenski morao je to demantirati, i to usred svoje europske turneje koju je započeo žestoko osiguranim samitom u Dubrovniku, gdje je hrvatski premijer Plenković složio susret na vrhu Ukrajina - jugoistočna Europa. Zelenski je s Plenkovićem potpisao i deklaraciju o suradnji s Hrvatskom na području razmjene iskustava o temama poput ratnih vojnih invalida i mirne reintegracije okupiranih područja, jednom kad ovaj rat se završi. Potom je Zelenski produžio na već planiranu turneju na potezu Pariz – Rim – Berlin – London.

(Ne)željeni dubrovački gost u bijegu od litija

A hrvatske je medije i posebno oporbene političare daleko više zaintrigirao drugi gost dubrovačkog samita – da, onaj koji je još ljetos trubio kako 'nikad neće na hrvatsko more'. E pa, eto nam Aleksandra Vučića zagledanog u jadransku pučinu s tarace skupog dubrovačkog hotela, na užas onih koji se prisjećaju njegove ne baš krasne uloge u srpsko-crnogorskom napadu na taj grad 1991. Danas Vučić u Dubrovniku, uz galantan tretman domaćina, dobiva i solidan medijski prostor za 'ukazivanje na nužnost poštovanja Povelje Ujedinjenih naroda' te još jednu turu guslanja o 'južnoj srpskoj pokrajini'. Razumijemo čovjeka - pogled na dubrovačke zidine daleko je ljepši od pogleda s govornice beogradske skupštine, gdje je ostavio Anu Brnabić da se bakće s oporbenim prijedlogom o zabrani rudarenja u Srbiji. On je odbijen većinom od 128 glasova protiv među 214 nazočnih zastupnika, na što je oporba izvjesila natpis 'Nećete kopati', a Brnabić oporbenom zastupniku Aleksandru Jovanoviću Ćuti iščupala papir uz riječi 'mrš, bre', potom podalje od mikrofona dodavši i 'u pi*ku materinu'. I njoj bi dobro došao koji dan odmora u posezoni, ako već ne u Dubrovniku, onda barem u obiteljskoj kući na Krku.

Kamenolom smrti

A regionalna loptanja glavešina u Dubrovniku događala su se u debeloj sjeni zbivanja tek stotinjak kilometara sjeverozapadno, gdje je Bosnu i Hercegovinu pogodila, sad se već može konstatirati, najgora poplava u povijesti. Užas koji je počeo još prošlog petka do danas je pobrojao 26 ljudskih žrtava dok se 40 osoba vodi kao nestalo. Većina katastrofe dogodila se u Jablanici, gdje smo se još jednom uvjerili da prirodnim katastrofama uvelike kumuje – čovjek. Naime kuće u kojima su nesretni ljudi stradali u Neretvu je pogurnula hrpa kamenja koja se survala iz otvorenog kamenoloma. Tvrtka koja eksploatira kamen na tom području nikad nije dobila koncesiju, a inspektori su uzalud izlazili na teren od 2009. te izdavali hrpu naloga za provođenje mjera. Objekt je na koncu zapečaćen, a mehanizacija ostavljena da trune, e da bi danas plivala Neretvom s dijelovima kuća, željezarijom, betonom i ostalim otpadom koji će, bojimo se, na kraju morati primiti – Jadransko more.

Miltonov 'izgubljeni raj'

Ako bismo se upustili u morbidnu disciplinu mjerenja prirodnih katastrofa po broju mrtvih, poplave u BiH uzele su više života od uragana Milton koji je sredinom tjedna poharao Floridu. Milton je, naime, iza sebe ostavio 16 mrtvih, bezbroj srušenih stabla, dalekovoda i poplavljenih naselja, no bio je daleko od očekivane 'najveće oluje u povijesti', kako su je bombastično najavljivali poslovično drami skloni američki mediji. Ipak, s obzirom na to da se Florida već prije dva tjedna suočila s uraganom Helena, operacija čišćenja mogla bi trajati mjesecima. Milton bi samo osiguravatelje mogao koštati do 100 milijardi dolara, kažu analitičari, a Bijela kuća obećala je potporu vlade jer se puni razmjeri štete još utvrđuju. Javila se i dežurna humanitarna radnica Taylor Swift, koja je uz brojne druge slavne donirala milijune, a drama nije mogla proći ni bez komentara Donalda Trumpa koji je optužio demokratsku administraciju za neadekvatnu reakciju na oba uragana. Kao da je u njegovo vrijeme bilo drugačije.

Teško vrijeme za migrante

A hrvatske snage reda i mira i ovoga tjedna uznemirila je nova prozivka britanskog The Guardiana, potkrijepljena fotografijama i svjedočanstvima migranata, na već dobro poznatu temu sumnjivog tretmana osoba na hrvatskoj granici. U detaljnom izvještaju s fotografijama spaljenih stvari, uz svjedočanstva o seksualnim napadima i premlaćivanju, humanitarna organizacija No Name Kitchen otkriva i navodne lokacije skrovišta u koja se sklanjaju migranti nakon što ih protjeraju. MUP u prilično oštrom odgovoru, među ostalim, konstatira da migranti 'ostavljaju i odbacuju osobne stvari i stvari koje nose sa sobom, a ponekad ih i uništavaju kako bi otežali identifikaciju jer kao tražitelji međunarodne zaštite žele izbjeći vraćanje iz drugih država članica u Republiku Hrvatsku'. Kad smo već spomenuli azil, Euronews je dobio na uvid dokument po kojemu se u EU uvodi nova pravna osnova za deportaciju tražitelja azila kojima je on odbijen. U dokumentu, čiji su inicijatori Austrija i Nizozemska, a koji su podržale Hrvatska, Češka, Danska, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Italija, Litva, Luksemburg, Malta, Slovačka i Švedska, među ostalim, stoji da 'nesuradnja mora imati posljedice i biti sankcionirana, a vlade se mora poticati da provode deportacije uz puno poštivanje temeljnih prava'. Ukratko, bez obzira jesu li priče s hrvatske granice istinite ili ne, dolazi još teže vrijeme za migrante.

'Bella ciao' za Orbana

Teške dane u Strasbourgu preživio je i Viktor Orban, kojega protivnici nikako da ostave na miru. Usred predstavljanja prioriteta mađarskog predsjedanja na Vijeću EU-a europarlamentarci koji se protive njegovom autokratskom modelu vladavine zapjevali su 'Bella ciao'. Predsjednica Europskog parlamenta Roberta Metsola pokušala je smiriti nemir u dvorani, usporedivši situaciju s poznatom španjolskom serijom 'La Casa de Papel', u kojoj se spomenuta pjesma više puta koristi tijekom pljačke banke. 'Ovo nije Eurovizija. Poštujmo dignitet ove kuće', poručila je Metsola zastupnicima. Kao da to nije dovoljno, Orbana je na konferenciji za medije dočekao mađarski aktivist Márton Gyekiczki te mu bacio u lice hrpu novčanica, uz povik 'Za koliko ste rasprodali državu, gospodine premijeru?' Orban se, sasvim sigurno, ne veseli povratku u europske institucije.

Nobel za nuklearni mir

U vrijeme u kojem velesile zveckaju oružjem svih vrsta, pa katkad i nuklearnim, nekome će možda utješno djelovati informacija da je Nobela za mir u petak osvojila japanska organizacija preživjelih iz napada atomskim bombama na Hirošimu i Nagasaki, Nihon Hidankyo. Organizacija je osvojila Nobela 'za nastojanja da postigne svijet bez nuklearnog oružja i za svjedočanstva zašto se ono nikada više ne smije upotrijebiti', objavio je Odbor za dodjelu Nobelove nagrade za mir u Oslu. Još kad bi taj apel čuli neki vlastodršci, od Teherana do Pjongjanga, gdje bi nam bio kraj.

Koliko će koštati treći svjetski rat?

Ugledna britanska osiguravajuća kuća Lloyd's of London upustila se u nezahvalan posao prognoziranja koliko će koštati 'hipotetski geopolitički sukob'. Sigurno im je sugerirano da izbjegnu termin 'treći svjetski rat', ali je očito na što se misli. Osiguravatelji kažu da će taj rat koštati 14,5 bilijuna dolara i poremetiti sve opskrbne pravce uz enormnu štetu na infrastrukturi u regijama sukoba. U Lloyd's ukazuju na to da više od 80 posto svjetskog uvoza i izvoza plovi morem, što je oko 11 milijardi tona robe, a zatvaranje plovnih puteva upravo je najveći rizik za gospodarstvo u 'hipotetskom geopolitičkom sukobu'. Male su šanse da izbije takav sukob, ograđuju se Britanci, ali kažu da će posljedice biti teške. Prije malo matematike, valjda dodati da su ratovi u Ukrajini i sukobi na Bliskom istoku već poremetili plovne putove na Crnom i Crvenom moru. Drugi svjetski rat, po vrijednosti današnjeg novca, koštao je oko četiri bilijuna dolara, što znači da bi onaj treći bio nešto više od četiri puta skuplji. Bilijun je sam po sebi ljudskom mozgu teško shvatljiva brojka - tisuća milijardi ili milijun milijuna. Bilijun sekundi je 32.000 godina, bilijun eura je vrijednost tisuću peljeških mostova. Kad bismo imali bilijun eura i podijelili ga među četiri milijuna stanovnika Hrvatske, svaki bi dobio 250.000 eura! Pomnožite to s 14,5 i eto cijene trećeg svjetskog rata.

Japanska 'Strategija više puteva' dominira

Dok su europski proizvođači automobila pohrlili u proizvodnju električnih automobila i upustili se u nemoguću bitku s konkurencijom iz Kine, Japanci se lukavo drže po strani i rade po svojem. Šef Toyote Akio Toyoda rekao je u četvrtak da bi radikalan prijelaz na električna vozila značio gubitak pet i pol milijuna ljudi koji danas rade na tehnologijama povezanima s motorima. Propali bi u tom scenariju i brojni dobavljači, zbog čega Toyoda uopće ne favorizira električne aute. Dapače, novinarima je rekao da je fan benzinaca. I prije tri godine rekao je da bi prelaskom na čisto električne automobile došlo do pada proizvodnje od osam milijuna automobila godišnje. Zna on što govori, jer Toyota je danas broj jedan u svijetu po prodaji auta i najopreznija je prema 'strujnom sektoru'. Istovremeno, šire svoju ponudu svojih hibridnih modela, što su nazvali 'Strategijom više puteva' prema nultim emisijama i ona uključuje električna, hibridna i vozila na vodikove ćelije te druge pogonske tehnologije. Toyota je lani imala najbolju godinu u povijesti poslovanja - prodali su 11,2 milijuna vozila. Američki Tesla prodao je 1,8 milijuna vozila. Toyota je pritom imala više od 300 milijardi dolara prihoda, Tesla je na 95 milijardi dolara. Što o tim brojkama misle ulagači na burzama? Tesla vrijedi zaprepašćujućih 750 milijardi dolara, a Toyota samo 230 milijardi dolara.

Blijedi sjaj 'bijelog zlata'

Svatko tko se bavi električnim autima, baterijama i ostalom visokom tehnologijom zna da u tom poslu nema ništa bez litija - bijelog metala ključnog za izradu baterija. Glavni zapadni igrač u tom biznisu je britansko-australski gigant Rio Tinto, a on je odradio akviziciju tjedna i kupio američki Arcadium Lithium za 6,7 milijardi dolara. U pozadini priče je nada da će se cijene litija oporaviti jer su potonule pod utjecajem slabije prodaje električnih automobila. U samo dvije godine litij je od 'bijelog zlata' i nade koja će donijeti zelenu transformaciju postao samo još jedna dosadna burzovna roba u rangu svinjskih polovica i bakra. Taj je metal bilježio rekordne cijene 2022., nakon ruske invazije na Ukrajinu. Danas mu je cijena 80 posto niža u odnosu na te razine, a i tu prste imaju Kinezi jer su svijet preplavili litijem, čija ponuda, prema priznanju Rio Tinta, višestruko nadmašuje potražnju. Dok Kinezi kolo vode, vrijednost rudnika i pogona u Argentini, Australiji, Kanadi i SAD-u pada, pa postaju meta akvizicija. Do kraja desetljeća Rio Tinto očekuje rast godišnje potražnje za litijem od oko deset posto godišnje. Pad cijene 'ključnog minerala' znači i pad atraktivnosti projekta u srpskom Jadru, a on je trebao namirivati velik dio europske potražnje. No postupak pribavljanja dozvola za eksploataciju mogao bi potrajati najmanje dvije godine. U današnjim uvjetima poslovanja - dvije godine su strahovito dug horizont.

'Očajan sam' ili kako dobiti loš posao

Mladi i oni ne tako mladi pokrenuli su novi trend na LinkedInu. Mreža, poznata po svojim okvirima uz slike profila, na kojima se potencijalnim poslodavcima ne baš suptilno daje do znanja da je netko spreman na promjenu posla, izrodila je novi 'užas postmoderne'. Mladi u SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu sada na LinkedInu uz profilnu sliku stavljaju okvir na kojem piše '#Desperate', tj. '#Očajan', kojim signaliziraju da im je hitno potreban posao. Stručnjaci za ljudske resurse su šokirani. Neki misle da je signaliziranje očaja put do lošeg posla i agresivnih ponuda dubioznih poslodavaca. Drugi tabor misli da je #Desperate solidan poziv u pomoć koji može 'generirati podršku i preporuke'. Evo što kažu sami ljudi koji su se okitili titulom #Desperate: 'Iskreno, proglašena sam nepotrebnom u tvrtki za koju sam radila i očajna sam. Ne mislim da je to nešto čega se treba sramiti', kazala je za The Wall Street Journal britanska grafičarka Courtney Summer Myers i pohvalila se da je dodavanjem okvira #Desperate zaradila 426.000 reakcija, 9500 komentara i 8815 dijeljenja na LinkedInu. Nadajmo se da će pronaći model kako monetizirati internetsku slavu.