Najveća zrakoplovna nesreća od početka rata u Ukrajini

Deset godina nakon jedne od najvećih avionskih nesreća u povijesti, one malezijskog zrakoplova MH370, koji je srušila ruska protuzračna obrana, a u nesreći je poginulo 239 ljudi, došlo je do nove tragedije za koju je, po svemu sudeći, također odgovorna Rusija. U blizini grada Aktaua u Kazahstanu, na rubu Kaspijskog jezera, na Božić se srušio putnički zrakoplov tvrtke Azerbaijan Airlines. U nesreći je poginulo 38, a preživjelo 29 putnika, od kojih su neki teško ozlijeđeni. Zrakoplov je skrenuo s rute u opasnu zonu u kojoj je posljednjih mjeseci Rusija trenirala sustave protuzračne obrane protiv napada ukrajinskih bespilotnih letjelica.

Prema azerbajdžanskim izvorima bliskim istrazi, srušile su ga čečenske snage koje kontrolira tamošnji Putinov siledžija Ramzan Kadirov. Rusi su pak danima puštali drugačije špekulacije, od sumnjivog videa iz kabine u kojemu se čuje uzvik 'Bog je najveći' do teorije o udaru ptice u motor. Bilo kako bilo, riječ je o najvećoj nesreći civilnog zrakoplovstva od početka nove faze rata u Ukrajini, zbog koje će svatko tko leti na Daleki (ili bliži) istok dobro razmisliti koji let hvata.

Rat i mir

A sam rat u Ukrajini već je neko vrijeme u fazi beskrupulozne okrutnosti. Rusi su odlučili Ukrajincima čestitati Božić – koji, po novom, slave 25. prosinca – žestokim napadom krstarećim i balističkim raketama na energetski sustav i neke gradove. Ranjeno je najmanje šest osoba u Harkivu, a jedna je ubijena u regiji Dnjepropetrovsk. Pola milijuna ljudi u Harkivskoj oblasti ostalo je bez grijanja na temperaturama od samo nekoliko stupnjeva iznad nule, a struja je nestala u Kijevu i drugim gradovima. Ni Ukrajinci ne ostaju dužni, no oni su svoj bijes odlučili iskaliti na friško zarobljenim vojnicima iz Sjeverne Koreje, onima koje su Rusi odnedavno regrutirali prema sporazumu velikih vođa Putina i Kim Jong-una.

Kad je riječ o eventualnom mirnom rješenju, također stižu miješani signali. Prvo je Putinova desna ruka, ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, poručio da Rusija ne vidi svrhu labavog primirja, već žele pravno obvezujući sporazum za dugotrajni mir. Sam Putin, s druge strane, misli da bi se pregovori o takvom miru trebali voditi u, kako kaže, neutralnoj Slovačkoj, čiji ga je premijer Robert Fico prošlog tjedna posjetio u molbi za koju kap ruskog plina. Plin, sasvim je sigurno, neće dobiti jer Rusija nije produžila ugovor o tranzitu s Ukrajinom koji istječe krajem godine. Zelenskom se od svega toga diže kosa na glavi i još uvijek upire prstom u Zapad, tražeći još oružja kako bi ipak zauzeo bolju poziciju za pregovore.

Urbi et orbi s dlakom na jeziku i bez nje

Pregovorima se nada i papa Franjo te je ratovima u Ukrajini i na Bliskom istoku posvetio najveći dio svog božićnog obraćanja Urbi et orbi. 'Neka zvuk oružja utihne u ratom razorenoj Ukrajini!' zavapio je Franjo sa središnjeg balkona bazilike svetog Petra pred tisućama okupljenih, ni nekoliko mjeseci nakon što je propisno iznervirao Zelenskog i ekipu izjavom da bi Ukrajina trebala imati hrabrost pripremiti 'bijele zastave'.

Nakon što se tu opekao, nešto se konkretnije prebacio na temu izraelskih napada u Gazi, koju je prošlog tjedna nazvao 'okrutnošću', a u božićnom obraćanju ponovo je pozvao na primirje. Inače, aktualnim obraćanjem iz Vatikana Franjo je otvorio Svetu godinu Rimokatoličke crkve, koja će trajati do 6. siječnja 2026. Katolička Sveta godina, poznata i kao Jubilarna, smatra se vremenom mira, opraštanja i pomilovanja.

A kako izgleda božićna poslanica kad je izrečena bez dlake na jeziku, u susjednoj Srbiji pokazao je Ladislav Nemet, prvi nadbiskup iz Srbije ikad kojeg je Franjo imenovao kardinalom. Govoreći o aktualnim prosvjedima u Srbiji, rekao je da je 'Srbija demokratska država u kojoj, nadamo se, ljudi mogu živjeti sigurno. Ova sigurnost ne bi se trebala odnositi samo na javne zgrade, već i na činjenicu da naši mladi ljudi, koji se bore za budućnost, neće biti zlostavljani od nepoznatih pojedinaca obučenih u crno, da oni koji prosvjeduju u miru neće biti obarani automobilima', neobično oštro Vučiću je skresao Nemet.

Tko to tamo nervira Vučića?

A da beogradski nadbiskup u kritici srpskog režima nije usamljen, postalo je jasno još u nedjelju, kad je po procjenama prosvjednika više od 100, a po procjenama Vučićeve policije ne više od 30 tisuća ljudi na beogradskom trgu Slavija održalo najveće okupljanje u Srbiji u ovom stoljeću. Formalno odavanje počasti za 15 poginulih na novosadskom željezničkom kolodvoru, skup se nadovezao na studentsku blokadu fakulteta koja traje već gotovo dva tjedna, a koju su podržali srednjoškolci, poljoprivrednici, glumci beogradskih kazališta, aktivisti nevladinog sektora te brojni građani.

Tihi prosvjed odjeknuo je glasnije nego ijedan do sada, pa se Vučić danima ne skida s televizija da bi, kako on to voli reći, 'objasnio da narod razumije što se događa'. A sudeći prema različitim verzijama koje je ponudio, ni on sam ne može uskladiti sve verzije priče. Prvo je tvrdio da ga Zapad ruši zbog toga što im je u Ujedinjenim narodima pokazao zube oko rezolucije o genocidu u Srebrenici, koja, usput, nije dobro prošla po Srbiju. Kad su mu skrenuli pozornost da je baš Zapad, oličen u američkom veleposlaniku Christopheru Hillu, na dan prosvjeda s njim otvarao autocestu, promijenio je ploču. Sad su na popis dodani dežurni krivci Hrvati, čija je 'blokadna kuharica', navodno preuzeta s odavno zaboravljenog prosvjeda na Filozofskom, poslužila kao inspiracija prosvjednicima, a oni su, kako kaže, obučavani na 'političko-sigurnosnoj skakaonici u Garmisch-Partenkirchenu'.

Koliko je nama poznato, skijaški skokovi iz Garmischa se prenose tek na Novu godinu, nakon Novogodišnjeg koncerta u Beču, a kamo će Vučić pod pritiskom ulice tih dana odskakutati, tek nam ostaje vidjeti.

Trump hoće dva spola, Panamu i Grenland

Problema koji muče Vučića nema Donald Trump, a izabrani američki predsjednik toliko je napaljen zato što će drugi put zasjesti u Bijelu kuću da svakodnevno ispaljuje nove ideje što bi mogao raditi kad se to konačno dogodi. Prvo što planira jest, kako kaže, zaustaviti transrodno ludilo. 'Potpisat ću izvršne naredbe o ukidanju spolnog sakaćenja djece i izbacivanju transrodnih osoba iz vojske i naših osnovnih škola i srednjih škola', kaže Trump i dodaje kako će 'držati muškarce izvan ženskog sporta' jer će 'službena politika vlade Sjedinjenih Država biti da postoje samo dva roda, muški i ženski'.

Ipak, daleko veće spačke Trump planira raditi na međunarodnom planu, gdje su mu se nametnule dvije nove ideje po kojima bi mogao čačkati. Prva je Panama, kojoj je zaprijetio da će SAD ponovno uspostaviti kontrolu nad Panamskim kanalom koji je predao prije 25 godina. Optužio je kineske vojnike da ilegalno upravljaju njime te razbjesnio panamskog predsjednika Josea Raula Mulina, toliko da mu uzvraća da 'tom luđaku ni u ludilu neće prepustiti Panamski kanal'.

Druga ovotjedna Trumpova morska ideja tiče se Grenlanda, nad kojim bi američki predsjednik, kaže, 'preuzeo kontrolu' jer mu se sviđa geostrateški položaj tog arktičkog otoka koji je već 600 godina autonomna oblast u sklopu Danske. Grenland nije na prodaju, uzvratio mu je premijer otoka Mute Egede, no pitanje je je li ga Trump u svojim užurbanim pripremama za preuzimanje fotelje najmoćnijeg svjetskog čovjeka uopće čuo.

Porsche nije zadovoljan Matom Rimcem? Rimac: Ide nam odlično

U braku između Porschea i Mate Rimca čini se da su se pojavile prve ozbiljnije trzavice. Njemački financijski magazin Manager tvrdi da financijski direktor Porschea Lutz Meschke nije sretan time kako posluje Bugatti Rimac. Razvoj novog modela Bugatti Tourbillon navodno kasni, a iz Porschea su, opet navodno, u više navrata kritizirali programere Rimca, ističući da nisu zadovoljni zbog njihove neorganiziranosti. Uz sve to, Rimčeva Nevera se ne prodaje onako kako se očekivalo. Za 2023. Bugatti Rimac prijavio je gubitak od 17 milijuna eura nakon poreza na prodaju od 336 milijuna eura, navodi se u godišnjem izvješću Porschea.

Trzavice nisu neočekivane, tvrde upućeni. Njemački perfekcionizam u Porscheu sudario se sa startup kulturom u Rimcu, i tu nastaje problem. Zbog toga Porsche AG, koji trenutačno drži 45 posto udjela u Bugatti Rimcu, želi preuzeti većinu – a time i sve uzde u svoje ruke. Mate Rimac potvrdio je za Manager da su 'u tijeku razgovori među vlasnicima o mogućoj transakciji'. Ali, osim Porschea, ima i drugih zainteresiranih. 'Tvrtki ide toliko dobro da bih i sam želio povećati Rimčev udio', ustvrdio je Rimac. Gubitke opravdava time da je Bugatti Rimac uložio značajan vlastiti kapital u razvoj novih modela – 'uključujući potpuno novu platformu tourbillon'. Ona će se isporučivati ​​prema planu od 2026. godine, tvrdi Rimac.

Vratimo se malo u povijest, točnije u 2020. godinu. Tadašnji šef Volkswagena Herbert Diess svrstao je Bugatti među slabo profitabilne biznise i odlučio ga prodati. Nakon mnogo natezanja odlučeno je ipak o svojevrsnoj primopredaji: Rimac Grupa preuzela je Bugatti. Porsche, kao manjinski dioničar, trebao je jamčiti da će se pažljivo postupati s brendom. Uz 45 posto udjela u Bugatti Rimcu, Porsche drži 21 posto holdinga Rimac grupe. Ali to mu ne pomaže u svakodnevnom poslovanju. U slučaju nedoumice odluke se donose u Rimcu, točnije donosi ih Rimac kao predsjednik uprave.

Odluka o tome hoće li Porsche povećati svoj udio sada ne ovisi samo o tome hoće li se dogovoriti Rimac, šef Porschea Oliver Blume i financijski direktor Lutz Meschke. I ostali veliki dioničari Rimca moraju se složiti. Uključeni su korejski proizvođač automobila Hyundai, investicijska banka Goldman Sachs te investicijske tvrtke SoftBank i Investindustrial.

Kinezi zapeli u limbu: Što god napravili, stoje na mjestu

Drugo gospodarstvo svijeta muku muči s involucijom. Riječ je o sociološkom konceptu koji označava društvo koje se više ne može razvijati, ma koliko god se trudilo. Isti se koncept može primijeniti i na pojedinca. U Kini se izrodio čitav sleng na tu temu. Primjerice, izraz tangping (ležati ravno) opisuje kinesku omladinu koja ne žuri raditi pod pritiskom u domaćem gospodarstvu. Čest je izraz i runxue (filozofija trčanja), a odnosi se na sve veći broj ljudi koji žele emigrirati. Tu je i riječ neijuan, koja doslovno znači kotrljanje prema unutra, odnosno involuciju.

Nakon desetljeća brzog rasta, mladi Kinezi, naročito milenijalci i generacija Z, osjećaju da više ne postoje poslovne prilike koje su bile dostupne njihovim roditeljima te da naporan rad više ne nudi zajamčene nagrade ili zadovoljstvo. Kinesko vodstvo svjesno je takvog stava među mlađom populacijom. Naime jasno su dali do znanja da ne žele širenje ideje neijuana na veće razine od sadašnjih.

Guardian piše da su glavni kreatori kineske ekonomske politike iza zatvorenih vrata Središnje ekonomske radne konferencije govorili o 'ispravljanju involucionarne konkurencije'. Kako 'involucija' izgleda u praksi? Dovoljno je reći da je tijekom lipnja prošle godine nezaposlenost mladih u Kini dosegla rekordnu stopu od 21,3 posto. Potom su vladajući na neko vrijeme prestali objavljivati podatke, da bi to nastavili, ali po revidiranim metodama koje su, primjerice, iznjedrile podatak da stopa nezaposlenosti mladih od 16 do 24 godine u gradovima iznosi čak 17,1 posto.

Rusi pred gubitkom 5 milijardi dolara. Kolateralne žrtve Slovačka, Češka i Austrija

Kineski saveznici Rusi imaju drugih, puno ozbiljnijih problema. Gospodarstvo im je ozbiljno poljuljano žrtvom za održavanje ratnog stroja u Ukrajini. A sad bi mogli izgubiti pet milijardi dolara ako se ne produži sporazum o tranzitu ruskog plina kroz Ukrajinu prema ostatku Europe. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski izjavio je da se ugovor neće produžiti osim ako Rusija ne prestane koristiti zaradu od plina za financiranje rata.

S druge strane, Moskva je izrazila spremnost na produženje, no ruski predsjednik Vladimir Putin poručio je da je 'jasno' kako novog sporazuma neće biti. Unatoč tome, situacija se može promijeniti jer je Zelenski nedavno naznačio da bi Ukrajina razmotrila nastavak tranzita pod strogo definiranim uvjetima. Prekid tranzita za Rusiju bi značio gubitak od već spomenutih pet milijardi dolara godišnje, a Ukrajina bi izgubila približno 800 milijuna dolara prihoda od tranzitnih naknada, što čini tek 0,5 posto njenog BDP-a. No posljedice bi se osjetile u Europi, posebice u zemljama poput Slovačke, Češke i Austrije, još uvijek uvelike ovisnima o ruskom plinu. Iako postoje alternativni izvori energije i cjevovodi, njihov je trošak znatno viši, što bi moglo dodatno opteretiti njihova gospodarstva.

Gubitak prihoda od plina dodatno bi oslabio rusku ratnu ekonomiju, već pogođenu opsežnim zapadnim sankcijama. Energenti, koji čine oko petinu BDP-a, posljednjih godina bilježe značajan pad prihoda, a sankcije i europsko smanjenje ovisnosti o ruskom gorivu pogoršavaju situaciju. Prije rata Rusija je opskrbljivala 40 posto europskog tržišta plina, no EU je nakon početka sukoba znatno smanjio tu ovisnost. Rusija se pokušava prilagoditi preusmjeravanjem izvoza energenata prema Indiji i Kini, ali pad prihoda i dalje snažno pritišće ruski proračun.

Njemačka u glibu stagnacije, nema dobrih vijesti za 2025.

Nova godina, stari problemi za Nijemce. Ako je vjerovati prognozama njihovog Instituta za gospodarstvo (IW), 2025. bit će još jedna izgubljena godina za domaću privredu. Gospodarski rast procjenjuje se na, malo je reći, skromnih 0,1 posto, što bi označilo treću uzastopnu godinu bez vidljivog napretka. U anketi provedenoj među 49 gospodarskih udruženja, njih čak 31 istaknulo je da se situacija u njihovim sektorima protekle godine pogoršala. Posebno zabrinjava stanje na tržištu rada. Više od polovice udruženja očekuje smanjenje zaposlenosti, a IW predviđa prosječno 2,9 milijuna nezaposlenih u 2025., najvišu razinu u posljednjih deset godina.

Direktor IW-a Michael Hüther ističe da strategija zadržavanja radnika u mnogim sektorima više nije održiva te da tvrtke sada pribjegavaju otpuštanjima. 'Gospodarska situacija zahtijeva hitne promjene kako bismo izbjegli daljnje urušavanje', dramatično je upozorenje Hüthera. Unatoč tmurnim prognozama, određeni sektori pokazuju otpornost. Farmaceutske tvrtke koje ulažu u istraživanja predviđaju rast proizvodnje, zaposlenosti i investicija, a optimistične prognoze zabilježene su i u sektoru osiguranja, energetike te zbrinjavanja otpada.

Međutim industrija, kao ključni sektor njemačkog gospodarstva, i dalje bilježi najveće poteškoće. Hüther ističe da su glavni uzroci problema unutar same zemlje, osobito slaba ulaganja i visoke cijene energije. Kao rješenje predlaže povećanje državnih investicija u infrastrukturu, porezne olakšice za tvrtke i smanjenje mrežnih naknada kako bi se smanjili troškovi energije. S nestrpljenjem iščekuje i promjenu vlasti u Njemačkoj 2025., vjerujući da bi nova vlada mogla donijeti potrebne reforme.

Što će biti sa sirijskim ilegalnim narkocarstvom vrijednim 5,26 milijardi eura?

Sirija je i dalje u fokusu zapadnih medija. Velika tema je sudbina narkocarstva Bašara al Asada. Kada je sirijski vođa pobunjenika Ahmed al Šara, poznat i kao Abu Mohamed al Džolani, stigao u Damask i održao pobjednički govor, jedna izjava privukla je posebnu pažnju: 'Sirija je postala najveći proizvođač captagona na svijetu. Danas će Sirija biti očišćena Božjom milošću!'

Captagon, stimulans sličan amfetaminima, često nazivan 'kokainom siromašnih', postao je jedno od najvažnijih izvoznih dobara Sirije u posljednjem desetljeću. Prema procjeni Svjetske banke, ilegalna trgovina captagonom donosi godišnju zaradu od 5,26 milijardi eura, a glavni izvor krijumčarenja su sirijski režim i vojska. Proizvodnja ovog narkotika cvjetala je u ratom uništenoj Siriji te su susjedne zemlje poput Jordana i Saudijske Arabije godinama pokušavale zaustaviti krijumčarske mreže. Nedavno su se pojavili dokazi koji potvrđuju ove tvrdnje. Videozapisi prikazuju skladišta puna captagona na posjedima povezanim s Asadovom obitelji te zalihe narkotika pronađene u vojnim bazama. Posebno je istaknuta umiješanost Četvrte divizije sirijske vojske, pod vodstvom Mahera al Asada, Bašarova brata, koji je već pod sankcijama zbog nasilnog gušenja prosvjeda i optužbi za napade kemijskim oružjem.

Istraživanje BBC-ja otkrilo je da su sirijski vojnici često sudjelovali u krijumčarenju kako bi nadoknadili niske plaće te da su krijumčarske mreže koristile kreativne metode poput skrivanja tableta u pošiljkama voća i povrća. Saudijska Arabija je zbog toga suspendirala uvoz iz Libanona, a jordanska vojska učvrstila je granice, optužujući sirijske vojnike za suradnju s krijumčarima. Unatoč svrgavanju Asadova režima, borba protiv captagona tek počinje.

Nove vlasti suočavaju se s velikim izazovima. Na prvom mjestu je pitanje ovisnika, kako u Siriji, tako i u regiji, koji bi mogli potražiti alternativne narkotike poput kristalnog meta. Stručnjaci upozoravaju da bi strogo suzbijanje opskrbe bez ulaganja u rehabilitacijske programe moglo dodatno destabilizirati regiju. Drugi veliki problem je ekonomija. Trgovina captagonom desetljećima je bila ključni izvor prihoda za sirijski režim. Sada, kako bi se spriječio povratak kriminalnih mreža, nove vlasti moraju pronaći legalne izvore prihoda.