Kontroverzna figura francuske desnice i čovjek koji je uspješno zamahnuo crvenom krpom imigracije utjeravši strah u kosti milijunima Francuza, ponovno je došao pod medijsko povećalo. France Soir je napravio intervju sa Jean-Mariom Le Penom povodom novonastalog entuzijazma oko Nacionalnog fronta, stranke čije je uzde prepustio svojoj kćeri Marine. Dok oca brinu pitanja tko će spriječiti imigrante ukoliko se udruže i naprave darmar u Parizu, kćeri se smiješi predsjednički mandat iduće godine
Ništa se nije promijenilo u retorici Jean-Marie Le Pena, i dalje mu se politička misao svodi na jedan jedini trik koji je, doduše, ispolirao do savršenstva – prijetnju od imigranata.
'Vidjeli ste tu silnu gomilu Egiptu, Tunisu i Siriji. Mogao bi doći dan kada će se ta ista gomila pojaviti na Elizejskim poljanama! I, ne, neće se doći igrati. To nije ništa za njih, skupiti 300.000 ljudi. Tko će ih zaustaviti?', elaborira po starom Le Pen koji je sve samo ne izgubio utjecaj u političkom životu Francuske. Naime, premda je kći Marine krenula u posao skidanja ljage sa stranke koju posljednjih godina zbog ekstremno desnih stavova nitko više nije uzimao za ozbiljno, Le Pen i dalje funkcionira kao siva eminencija Nacionalnog fronta, u ulozi počasnog predsjednika. A koliko su utjecajni počasni predsjednici, možemo najbolje zaključiti iz domaćeg primjera.
Jean-Marie ipak upozorava kako svoju kćer ne kontrolira već poštuje. No ne libi se njezin politički uspjeh pripisati svojem odgoju i genima: 'Za razliku od ljevičara koji drže da se osobnost razvija u društvu, mislim da se ona stječe u obitelji. Elokvencija se nasljeđuje.' Kako god bilo, elementarna ideologija Nacionalnog fronta se nije promijenila ni za pedalj, samo što ju sada utjelovljuje nježnije žensko lice uokvireno plavom kosom. Marine je svoju nasljednu rječitost već demonstrirala, pogotovo koncem prošle godine kada je muslimansko moljenje na ulicama usporedila s nacističkom okupacijom Francuske. Otac samo nastavlja isti tok svijesti u razgovoru za France Soir: 'Već četrdeset godina govorim da je imigracija problem broj jedan ovog stoljeća i ukoliko ne reagiramo na vrijeme, bit će prekasno. Postat ćemo manjina i neće nas poštedjeti. Jeste li bili po predgrađima? Mislite li da se Francuzi i Europljani koji tamo žive osjećaju slobodno?' Le Pen se iščuđava što čak postoje gradići s većinskim sjevernoafričkim stanovništvom. Prava senzacija nakon stoljeća kolonijalne vladavine po afričkom kontinentu. Tako u intervjuu navodi primjer Roubaixa gdje je 'čak' 60 posto populacije došljačko.
Što se tiče prognoza za Marininu pobjedu na predsjedničkim izborima iduće godine, tata drži da stvari ovise o njoj tek 25 posto. Ostalo će presuditi financijski, ekonomski i socijalni uvjeti koji će prevladavati za godinu dana. Sarkozyja odbacuje kao relevantni faktor, štoviše mišljenja je da bi čovjek na kraju mogao odustati od kandidature. 'Sarkozy je poput manijakalnog kockara. Igra na pet i osam. Pet i osam tu večer dobivaju. Sljedeći dan opet igra na pet i osam. Ovaj put sve gubi. Kada te prati sreća, sve funkcionira', priča Le Pen, ne shvaćajući kako ista logika fiksnih brojeva nevjerojatno podsjeća na njegov politički program koji nema nijedne suvisle stavke ukoliko izuzmemo lajtmotiv širenja straha od imigracije. Ili možda netko doživljava ozbiljno Marinine ekonomske ideje poput vraćanja franka kao nacionalne valute, izlazak iz EU-a i zabrane uvoza kineskih proizvoda?
Možda ideološko zatrašivanje imigracijom polučuje učinak iznad glasačkih kutija, no kada se počne pretakati u zakonodavstvo i realne političke i ekonomske odluke, stvari dobivaju groteskne konture. Zakon o zabrani burke nije spriječio žene da se u nju oblače u javnosti, štoviše, samo im je dao novi ponos i pobunjeničko zadovoljstvo, još samo da Marine isključi francusku ekonomiju iz monetarne unije koja joj unatoč frakturama daje neusporedivu ekonomsku snagu, i moći će si slobodno pripisati politički značaj jedne Švicarske.
