Do prije par tjedana najveća njemačka opozicijska stanka SPD troumila se oko toga koga poslati u bitku s Angelom Merkel na sljedećim parlamentarnim izborima 2013. godine. U konkurenciji su bili predsjednik stranke Sigmar Gabriel, bivši njemački ministar vanjskih poslova i sadašnji šef parlamentarne frakcije Frank-Walter Steinmeier te bivši ministar financija Peer Steinbrueck. Sva trojica imaju svoje prednosti i mane, o čemu je tportal.hr već pisao, no cijela dinamika se značajno promijenila u nedjelju, 13. svibnja.

Tog dana su održani izbori u najmnogoljudnijoj njemačkoj pokrajini Nordrhein-Westfalen, na kojima je SPD predvođen Hannelore Kraft osvojio odličnih 39,1 posto (dok je Merkeličin CDU doživio potop sa 26 posto glasova). I gospođa Kraft je odmah u svim medijima proglašena za potencijalno najbolju kandidatkinju opozicije, osobu koja će konačno pobijediti teflon-kancelarku Angelu Merkel. Iako lokalno iznimno popularnog 'majčinskog stila', mnogo više od stranke kojoj pripada, Hannelore Kraft nije toliko poznato ime izvan granica Nordrhein-Westfalen, a još manje Njemačke, a riječ je o osobi koja bi za godinu dana mogla možda biti na čelu najmoćnije europske države.

Kraft je rođena 1961. u gradu Muelheim an der Ruhr, gdje je završila i gimnaziju. Početkom osamdesetih zaposlila se kao službenica u banci, no onda se odlučila i na studij ekonomije, koji je završila 1989. godine, s time da je dvije godine studija provela na londonskom King's Collegeu, pa odlično govori engleski jezik. U braku je s električarom Udom, s kojim ima danas već punoljetnog sina. Njezin politički put uključivao je prolazak svih stepenica od 1994, kada je postala članica SPD-a. Zastupnica u pokrajinskom parlamentu je postala 2000, a 2002. je imenovana ministricom za znanost i istraživanje, i to baš dok je premijer bio Peer Steinbrueck. Nakon njegova poraza na izborima 2005, što je posljedično dovelo i do pada crveno-zelene koalicije Geharda Schroedera, Hannelore Kraft je sa 95 posto glasova imenovana šeficom SPD-ove frakcije u pokrajinskom parlamentu, a uskoro i predsjednicom socijaldemokrata u Nordrhein-Westfalen. Godine 2009. Kraft je na stranačkom saboru sa 90 posto glasova izabrana za potpredsjednicu SPD-a.

U pokrajinskoj politici je Hannelore Kraft pokazala kako dijeli određene sličnosti s kancelarkom Merkel. Protivnike je otpravljala u političku povijest s lijepim riječima, a kada je vidjela priliku za zauzimanje pozicije moći, nije ju propustila. Premijerka NRW-a je postala nakon izbora 2010, kada je uz mnogo proceduralnih zavrzlama i tek iz drugog pokušaja izabrana na čelo manjinske crveno-zelene koalicijske vlade. Čim je došla na premijersko mjesto, počela je nastupati kao 'majka pokrajine', kako su to opisali njemački mediji, te je ubrzo postala popularnija i od svoje stranke i vlade kojoj je na čelu. Balansiranje budžeta joj nikad nije bio prioritet, nego se posvetila poticanju gospodarskog rasta, ali i socijalnim programima, naročito onima koji se odnose na poboljšavanje školstva i na mlade.

U SPD-u je svrstavaju u lijevo krilo stranke, između ostaloga jer se zalaže za uvođenje minimalne plaće u cijeloj državi, a također je agitirala i za odustajanje od atomske energije. No, njezina politička moć je potvrđena na nedavno održanim izborima, koji su održani nakon što u parlamentu NRW-a (tzv. Landtagu) nije prošao prijedlog budžeta Kraftine manjinske vlade. Dok bi se netko drugi možda osjetio poraženim, Hannelore Kraft je prijevremene izbore iskoristila za furioznu kampanju, no bez negativnih tonova, postavivši se iznad sitnopolitičkih svađa, te je na kraju svega završila s odličnim rezultatom za SPD, željenim koalicijskim partnerima (Zeleni) i vladom koja sada ima više nego potrebnu većinu u Landtagu.

Pobjeda Hannelore Kraft je zato odjeknula izvan granica Nordrhein-Westfalen, pa je i The New York Times objavio tekst s naslovom 'Regionalna liderica koja može izazvati Merkel'. Sličnosti između političkog stila Kraft i Merkel primijetio je i komentator Suedeutsche Zeitung, koji u tekstu pod naslovom 'U Kraft se krije nova Merkel' napisao i sljedeće: 'Ona je fleksibilna, govori u stilu 's jedne strane, s druge strane' i nikad ne polarizira. Tri trenutna kandidata SPD-a morat će se opasno potruditi kako bi uvjerila javnost da Kraft nije prirodna protukandidatkinja Angele Merkel na sljedećim izborima.'

S druge strane, Kraft je javno rekla da želi zasad biti samo premijerka u NRW-u, no njezinu moć u stranci ne treba podcjenjivati jer ona je – za razliku od Gabriela, Steinmeiera i Steinbruecka – pokazala kako se dobivaju izbori. Njemački komentatori zato zaključuju da Hannelore Kraft možda i neće biti kandidatkinja SPD-a za kancelarku na izborima sljedeće godine, ali će zato sigurno presudno utjecati na to tko će ići u deul s Angelom Merkel. Ako SPD sljedeće godine dođe na vlast, Kraft može u najgorem slučaju očekivati moćno ministarsko mjesto u Berlinu, no ako Merkel opet nekako pobijedi, velikih dvojbi oko toga koga će SPD kandidirati 2017. sigurno neće biti. Uostalom, baš tako je Merkel postala kancelarka – prvo je pustila alfa-mužjacima iz CDU-a da ih porazi Schroeder, a onda je ona porazila sve njih zajedno.