Rođeni Bjelovarčanin hercegovačkih korijena Zdravko Mamić, kada je vidio da od nogometne karijere neće biti ništa, bacio se na prodavanje stiropora ispred stadiona da bi u dvadesetak godina stigao do pozicije vladara hrvatskog nogometa. Stiropor je prodavao jer na Maksimiru nije bilo stolica, kupovao ga je, rezao i prodavao, a ubrzo je imao cijelu mrežu svojih prodavača. Prvi pravi posao našao mu je, prema njegovu priznanju, tadašnji politički moćnik Komunističke partije Jakov Blažević.

Naravno, riječ je bilo o trgovini, pa je Mamić postao trgovački putnik kožarsko-tekstilnog kombinata Zaječar. Nakon toga bio je predstavnik slovenske Lesne, a u Dinamo je stigao 1992. s Ćirom Blaževićem. Iz tog vremena datira i Mamićev prvi javni sukob. Kako ga Josip Šoić nije želio imenovati sportskim direktorom, Mamić mu je prijetio batinama, a Šoić se spasio bijegom preko ograde stadiona. Iste godine spominjao se u malverzacijama vezanima za privatizaciju tvrtke Česma, ali to nikad nije dokazano.

Put ga nakon toga na kraće vrijeme vodi u Osijek, pa potom i u Croatiju iz Sesveta. U Dinamo se vratio 2000. godine, kada je osnovao MSA, agenciju za trgovinu igračima koju će 2006. ugasiti, ali će na istoj adresi biti osnovana ASA, agencija s kojom on nema veze, ali ima njegov sin Mario Mamić.

Iz tog razdoblja ostalo je zapisano da je Mamić dobio po glavi u Poglavarstvu Grada Zagreba, i to od Miljenka Mesića, tadašnjeg pročelnika gradskog Zavoda za planiranje, ali i da je ošamario šefa riječkog ogranka SOA-e Nikolu Mandekića. Mamić je tražio dozvolu za gradnju nebodera, Mesić ju je odbio izdati, došlo je do sukoba iz kojeg je Mamić izašao krvave glave jer ga je Mesić mlatnuo štakom. Mandekića je ošamario ispred tadašnjeg šefa zagrebačke policije Marijana Tomurada, ali policija nije reagirala.

Sukob interesa, lihvarski ugovori s igračima, javni istupi u kojima je prijetio, vrijeđao i omalovažavao neistomišljenike, najčešće novinare, ali i suce i delegate zbog čega je često gubio parnice na sudovima, obilježili su njegovih 15 godina u Dinamu. U to desetljeće i pol prodan je niz igrača, zaradu Mamićevih jednostavniji kalkulatori ne mogu zabilježiti, a od domaćeg nogometnog prvenstva zanimljiviji postaju i kvartovski turniri u pikadu i beli. BBB-ovci zbog njega bojkotiraju utakmice, pa često na utakmicama u Maksimiru ima manje ljudi nego životinja u obližnjem ZOO-u.

U srpnju ove godine prvi je put završio iza rešetaka s bratom Zoranom i Damirom Vrbanovićem. Nije isključeno da komfor vile u kojoj živi ponovno zamijeni skučenom remetinečkom ćelijom.

Tridesettrogodišnji Mario Mamić Zdravkov je sin iz prvog braka sa suprugom Nadom. Za razliku od oca, javno gotovo da ne istupa i, da se nije vjenčao s nekadašnjom zvijezdom reality showa i TV voditeljicom Monikom Kravić s kojom ima dva sina, skoro da ne bi bio ni zabilježen u novinskim stupcima. Diplomirani ekonomist menadžerski posao od oca preuzeo je nakon brojnih pritisaka javnosti koja je s pravom tvrdila da je Zdravko Mamić u sukobu interesa jer je kao se kao dužnosnik nogometnog kluba bavio menadžerskim poslom ubirući masne provizije od prodaje igrača što prema zakonu nije smio. Mamić junior Fifinu je licencu dobio u travnju 2006., kada je iz drugog pokušaja položio ispit u HNS-u za posrednika pri transferima. Prema podacima Poslovne Hrvatske, bio je vlasnik osam tvrtaka iz kojih je uglavnom izašao, od nautike preko koje se vodi obiteljska jahta do graditeljstva.

Najpoznatija je svakako MSA koja je nakon godina najava konačno ugašena tek 2014. Tvrtka je najveći dobitak imala 2002. kada je zaradila 1,16 milijuna kuna dok je ostale godine poslovanja uglavnom provela u gubitku. U svom zenitu ugovorom je za agenciju bilo vezano oko 80 igrača, većinom iz Dinama i klubova koji mu gravitiraju.

Navodno nijedan od velikih transfera nije odrađen preko agencije iako je MSA službeno zastupala igrače poput Luke Modrića ili Eduarda da Silve. Nakon gašenja MSA posao je prebačen u inozemstvo, osnovana je agencija ASA International, s kojom Zdravko Mamić formalno-pravno nema nikakve veze. Iako se godinama u medijima pisalo da se Mamić mlađi povlači iz posla zbog sukoba interesa te da će brigu o igračima preuzeti Nikky Vuksan, bivši zaposlenik MSA i osoba od povjerenja obitelji Mamić, tu priču na sudu je demantirao Eduardo da Silva koji je otkrio da ga je prilikom pregovora s Arsenalom zastupao upravo Mario Mamić.

Damir Vrbanović, bivši glavni direktor Dinama, danas na funkciji izvršnog predsjednika HNS-a, pravnik po struci, više od dvadeset godina obnaša visoke dužnosti u hrvatskom nogometu. Slovi za jednog od najbolje pozicioniranih hrvatskih dužnosnika u tijelima UEFA-e, ali prije svega za čovjeka od punog povjerenja Zdravka Mamića. Uprave su se u Dinamu mijenjale, no to Vrbanoviću nije smetalo. On je opstao u svima.

Insajderi kažu da je razlog prije svega njegova stručnost u području prava, činjenica da o svima o kojima treba zna sve, ali i sposobnost da preživi sve promjene. S Mirkom Novoselom i Tomom Horvatinčićem svojevremeno ga se sumnjičilo za financijske malverzacije u Maksimirskoj 128. u doba kada se klub zvao Croatia.

Optuženi su da je za njihova mandata nestalo 120 milijuna kuna te da je pri izgradnji sjeverne tribine Maksimirskog stadiona utajeno 80 milijuna kuna poreza i prireza i nezakonito ostvareno 40 milijuna povrata poreza.

Međutim, sva trojica oslobođena su krivnje. U obrazloženju presude sutkinja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu Ana Kovačić kazala je da se 'na suđenju pokazalo da je u poslovanju NK Croatije vjerojatno bilo sumnjivih poteza i nezakonitog poslovanja, ali tužiteljstvo to uopće nije istraživalo nego se zadržalo na optužbama za koje nije našlo dokaza'. Hoće li dokaza u novom slučaju biti, tek ćemo vidjeti.

Sandro Stipančić, istarski poduzetnik široj javnosti postao je poznat nakon što se na internetu pojavio izvještaj ukrajinskog ministarstva financija o korupciji i međunarodnom pranju novca, ali i oko afere vezane uz predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, koji je povlaštene investicijske kredite dijelio inozemnim off shore kompanijama. Među tim kompanijama nalazila se Tylney Directors s uredima u Belizeu i Kanarskim otocima, a kao jedini član upravnog odbora, prema istraživanju sarajevskog Centra za istraživačko novinarstvo, bio je Stipančić.

U domaćim poslovnim krugovima Stipančić je poznat kao osnivač turističke agencije Villae Idea iz Umaga koju je prodao Country Holidaysu s Cipra. Prema podacima Poslovne Hrvatske, Stipančić je osnivač i direktor pet tvrtaka u Hrvatskoj od kojih su neke u mirovanju, neke imaju podružnice u SAD-u i Velikoj Britaniji. Njegovo ime isplivalo je i nekoliko godina nakon ubojstva vlasnika Nacionala Ive Pukanića. Stipančićeve tvrtke od njega su neposredno prije ubojstva, kako su pisale Novosti, preuzele tvrtke Mensito, čija se imovina sastojala od kuće, voćnjaka i dvorišta na zagrebačkom Ribnjaku 46.

Igor Krota, Stipančićev je poslovni partner s kojim je bio u tvrtki LBC, ugašenoj 2012., ali i u Legal Business Counsultantsu. Potonja se spominjala na stranicama Svjetske banke kada je protiv nje tužbu 2010. podiglo ukrajinsko ministarstvo za izvanredne situacije zbog nabavke vozila hitne pomoći. Krota je trebao graditi i kompostanu u Buzetu, a bivši saborski zastupnik Damir Kajin početkom ove godine pozvao je DORH i PNUSKOK da istraže 'međunarodni šverc u Buzetu'. Investitor u kompostanu trebala je biti tvrtka Adria Eta iz Zagreba u Krotinu vlasništvu, koja se pak nalazi u vlasništvu njegove tvrtke Pursuit registrirane u Belizeu. Prema njegovu tumačenju, to je napravljeno zato što je u Belizeu jednostavniji i jeftiniji prijenos vlasništva među budućim partnerima.