Upravo njegov osmogodišnji mandat u Predsjedništvu BiH, od 2006. do 2014. godine, bio je i još uvijek je predmetom kontroverzi. Iz HDZ-a BiH, ali i iz većine drugih stranaka s hrvatskim predznakom u toj zemlji, osporavali su mu legitimitet, odnosno pravo da zastupa Hrvate jer je na dužnost izabran glasovima Bošnjaka. Komšića to nije previše uzbuđivalo te je lakonski odmahivao rukom i poručivao da ne namjerava zastupati samo Hrvate, nego sve građane BiH.

Upravo zbog Komšića hrvatska politika u Bosni i Hercegovini, potpomognuta službenim Zagrebom, želi izmijeniti izborni zakon koji bi onemogućio pripadnicima brojnijeg bošnjačkog naroda da izabiru političke predstavnike Hrvatima. Zasad se ti pokušaju odbijaju o zid ideje takozvane građanske države.

Riječ je o politici čiji je Komšić jedan od glavnih zagovornika, a u konačnici joj je cilj uklanjanje svih etničkih barijera u zemlji te uvođenje sustava u kojem bi stranke bile multietničke, bosanske, a vrijedilo bi pravilo jedan čovjek - jedan glas.

>>> Grabar Kitarović u Mostaru pozvala na dogovor o novom izbornom zakonu BiH

Kritičari takvog pristupa, uglavnom svi predstavnici hrvatskog i srpskog naroda u BiH, tvrde da se radi o prikrivenom konceptu bošnjačkog unitarizma iz političkog Sarajeva jer bi Bošnjaci, kao najbrojniji narod u zemlji, imali najveću korist od njega.

Najavljena kandidatura Komšića za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, kao zagovornika bosanske multietničnosti na račun Hrvata, sigurno će produbiti jaz između hrvatske i bošnjačke politike, a Hrvati ga većinom smatraju izdankom potonje.

Sarajlija, bosanski patriot, katolik

Komšić je rođenjem sarajevski Hrvat i politički se vješto koristi tom činjenicom. No sam je više puta isticao da je bosanski patriot i katolik. Kršten je, ali nije vjernik. Navodno ne posjeduje hrvatsku putovnicu, kao većina naših sunarodnjaka u BiH. Diplomirani je pravnik, ali nikad nije radio u struci.

Veliki ugled među Bošnjacima Komšić je stekao tijekom opsade Sarajeva, kad se istaknuo u borbama za obranu grada. Dobitnik je i Zlatnog ljiljana, najvišeg ratnog priznanja Armije BiH.

Nakon rata politički se aktivirao u Socijaldemokratskoj partiji (SDP), u kojoj je brzo napredovao. Obnašao je dužnost zamjenika gradonačelnika Sarajeva, načelnika općine Novo Sarajevo, a bio je i veleposlanik u Beogradu. Dužnost veleposlanika je napustio nakon što je Alijansa za promjene izgubila izbore. Zbog toga ga se doživljava kao čovjeka od riječi.

Prvi je neposredno izabrani načelnik neke općine u BiH u kojoj narod kojemu, barem nominalno, pripada čini apsolutnu manjinu. Komšić je, naime, 2004. godine uvjerljivo pobijedio na izborima za načelnika općine Novo Sarajevo, u kojoj živi malo Hrvata.

Od SDP-a do Demokratske fronte

SDP je napustio u srpnju 2012. godine zbog neslaganja s tadašnjim predsjednikom stranke Zlatkom Lagumdžijom. Tvrdio je da izlazi iz stranke jer se razmatraju rješenja koja diskriminiraju ogroman broj Bosanaca i Hercegovaca. U pozadini te odluke bio je pokušaj dogovora SDP-a s HDZ-om unutar kojeg bi se riješili problemi predstavljanja Hrvata u državnim tijelima BiH.

Iduće godine osnovao je Demokratsku frontu. Riječ je o stranci koja je po definiciji multietnička, a cilja na lijevo, građanski i probosanski orijentirano biračko tijelo. Demokratska fronta se ubrzo etablirala, ali je i putem izgubila mnoge ugledne članove, poput Emira Suljagića, zbog Komšićeva autokratskog načina rada. Također je zbog malog bazena glasova pridonijela fragmentiranju i padu ljevice u BiH.

Zbog toga je pred nadolazeće izbore Komšić predložio ujedinjenje SDP-a i manjih lijevo i građanski orijentiranih bošnjačkih stranaka s ciljem zajedničkog nastupa na izborima i stvaranja fronte protiv etno-nacionalističke Stranke demokratske akcije.

No iz SDP-a je uslijedio neočekivan odgovor. Zatražili su da odustane od kandidature za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Tvrde, naime, da jednostran potez nije u duhu dogovora te smatraju da bi sve stranke ljevice trebale ići sa zajedničkim kandidatom. Komšićeva taština nije izdržala takav poziv te je poručio da ne može odustati zbog Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a kojeg želi politički izbaciti iz Predsjedništva zbog politike koju predstavlja.

>>> Komšić ne želi odustati od kandidature zbog Dragana Čovića

No bez obzira na to koliko glasan bio, Komšić se ne može pohvaliti velikim rezultatima svoga rada. Možda mu je, da ironiziramo, najupečatljiviji potez bio kad je u maniri pravog populista u svojemu uredu u Predsjedništvu BiH istaknuo Titovu sliku. Retorika mu se svodi na obračune s fašistima svih vrsta, neprijateljima Bosne i Hercegovine, koja je naslonjena na njegove ratne zasluge i još tome dodaje trunku navodne multietničnosti.

Iz HDZ-a BiH Komšićevu su kandidaturu protumačili kao 'rušenje temelja Bosne i Hercegovine i ponovno izrugivanje hrvatskom narodu', a on im je poručio kako hrvatskom narodu nudi 'obraz u svakom smislu'.

U BiH ništa novo.