Srpska proeuropska oporba očekivala je pobjedu u Beogradu. Nakon što je ona izostala, optimizam se pretvorio u bijes zbog, kako tvrde, pokradenih izbora
Brojni simpatizeri koalicije 'Srbija protiv nasilja' izašli su na ulice kako bi prisilili vladajući režim da poništi netom održane izbore u Beogradu i raspiše nove. Vodeći ljudi koalicije predali su Republičkoj izbornoj komisiji Srbije (RIK) dokaze o zlouporabama kojima su potkrijepili svoje tvrdnje, zahtijevajući poništenje izbora. Posebno spočitavaju glasovanje Srba iz Bosne i Hercegovine, a koji su u Beograd dovezeni autobusima.
Dvoje nositelja liste za Skupštinu Srbije - Marinika Tepić i Miroslav Aleksić - započeli su štrajk glađu do poništenja izbora u Beogradu. S njima su u RIK ušli tražiti pravdu Srđan Milivojević, Aleksandar Jovanović Ćuta, Vladimir Obradović, Pavle Grbović i Borko Stefanović.
Aleksić je čelnik nedavno osnovanog Narodnog pokreta Srbije te je bio istaknuti dužnosnik Narodne stranke Vuka Jeremića, nekadašnjeg šefa srbijanske diplomacije, no onda su se razišli, a Aleksić je sa sobom poveo neke bivše Jeremićeve stranačke zastupnike dok je ovaj odlučio samostalno izaći na izbore.
Tepić je članica Stranke slobode i pravde Dragana Đilasa, najsnažnije stranke unutar političkog bloka 'Srbija protiv nasilja'. Srpski predsjednik Aleksandar Vučić, kada se na ponižavajući i prijeteći način obraća političarima iz proeuropskog oporbenog bloka, uglavnom u prvi plan ističe Đilasa, a opisuje ga kao tajkuna koji se obogatio na sumnjiv način i koji spletkari da bi srušio domoljubnu i poštenu vlast čije je oličenje upravo on.
Đilas u dosadašnjem sazivu parlamenta nije bio ni zastupnik u Skupštini Srbije. Obnašao je dužnost gradonačelnika Beograda od 2008. do 2013. godine, a od 25. studenoga 2012. do 21. svibnja 2014. godine bio je predsjednik Demokratske stranke, danas potpuno propale, ali u vrijeme nakon pada diktature Slobodana Miloševića najmoćnije stranke u Srbiji, koju su vodili ubijeni premijer Zoran Đinđić i potom bivši srpski predsjednik Boris Tadić. Zanimljivo je to da je u politiku uveo današnjeg SNS-ova gradonačelnika Beograda Aleksandra Šapića, proslavljenog srpskog vaterpolista.
Đilasova isturena igračica, Tepić je bivša novinarka koja je u politiku ušla kao članica regionalne Lige socijaldemokrata Vojvodine (LSV). Zbog odluke čelnika LSV-a Nenada Čanka da se natječe na predsjedničkim izborima 2017., napustila je tu stranku i postala članica Nove stranke, koju je također napustila 2018. godine. Tepić je bila angažirana u Savezu za Srbiju od njegova osnutka 2018., a godinu kasnije postala je jedna od potpredsjednica Đilasova SSP-a. Od tada se profilirala kao beskompromisna oporbena političarka, optužujući Vučića i SNS za upletenost u organizirani kriminal. Prominentni oporbeni čelnik i kadar SSP-a je i Borko Stefanović, jedan od glavnih aktera prosvjeda 'Stop krvavim košuljama', koji su izbili nakon što je pretučen, a prethodili su prosvjedima '1 od 5 milijuna' i aktualnih 'Srbija protiv nasilja'.
Kao velik uspjeh analitičari su proglasili dogovor proeuropske oporbe da zajednički iziđe na izbore, bez desnice poput Zavetnika, Dveri i sličnih, koje se smatra rezervnim igračima Vučića i SNS-a. Vjerovalo se da će im sinergija donijeti dovoljno glasova za pobjedu u Beogradu i dobar rezultat na nacionalnoj razini.
'Srbija protiv nasilja' izrasla je iz građanskih prosvjeda protiv režima Vučića i održavali su se svake subote nakon stravičnog masakra u Osnovnoj školi Vladislav Ribnikar u Beogradu. Prosvjednici su smatrali vlast odgovornom za taj zločin jer gaji kulturu nasilja te su tražili ostavku ministra unutarnjih poslova Bratislava Gašića i šefa Sigurnosno-informativne agencije (BIA) Aleksandra Vulina, uz hitno zaustavljanje promoviranja nasilja u medijima i javnom prostoru, oduzimanje nacionalnih frekvencija provladinim komercijalnim televizijama Pink i Happy, koje šire nasilje i mržnju u svojim reality show programima, kao i ukidanje te vrste programa. Zatraženo je i gašenje tiskanih medija i tabloida koji promoviraju takve sadržaje.
U vlak koalicije 'Srbija protiv nasilja' ukrcala se spomenuta Demokratska stranka, a koja danas živi na staroj slavi i šlepa se s drugima unutar velikih proeuropskih ili oporbenih saveza, nešto slično kao HSLS u Hrvatskoj, a od 2018. godine vodi je Zoran Lutovac. Iz DS-a se u prvi plan nameće Srđan Milivojević, nekadašnji član Otpora, omladinskog pokreta u Srbiji koji se revolucionarnim metodama borio za svrgavanje Slobodana Miloševića, no nakon njegova pada utopio se u vladajući DS.
Značajan dio koalicije 'Srbija protiv nasilja' su zeleno-lijeve stranke, a one su na prošlim izborima, prije godinu i pol, išle zajedno, pa se u skupštini razdvojile u različite zastupničke klubove, da bi se sada ponovno našle na istoj listi, poput Ekološkog ustanka Aleksandra Jovanovića Ćute i Zajedno za Srbiju Nebojše Zelenovića. Jovanović Ćuta je aktivist koji se profilirao tijekom prosvjeda protiv korporacije Rio Tinto i njezine namjere da eksploatira litij u zapadnoj Srbiji.
Nebojša Zelenović, bivši gradonačelnik Šapca, jedan je od inicijatora povezivanja zeleno-lijevih skupina i osnivač Otvorene građanske platforme Akcija, a tu je i Dobrica Veselinović iz pokreta 'Ne davimo Beograd', već nekoliko godina organizator urbanih i ekoloških prosvjednih akcija na području glavnog grada Srbije. Posebno se to odnosi na protivljenje projektu 'Beograd na Savi'.
Veselinović je na ovim izborima bio i nositelj liste koalicije za Beograd dok je gradonačelnički kandidat bio Vladimir Obradović.
Spomenute skupine su za prošle izbore formirale platformu Moramo, pandan hrvatskom Možemo, a podržao ih je i zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević. Osnovana je u studenom 2021., kada su Zajedno za Srbiju (ZZS), Ne davimo Beograd (NDB) i Ekološki ustanak (EU) potpisali sporazum o sudjelovanju na općim izborima 2022. pod zajedničkom listom. Njegovi predstavnici prethodno su igrali glavnu ulogu tijekom ekoloških prosvjeda 2021.–2022. godine. Nakon izbora, dio koalicije se u lipnju 2022. transformirao u političku stranku Zajedno.
Tijekom prosvjeda u ponedjeljak navečer ispred Republičke izborne komisije (RIK) došlo je do oštre rasprave čelnika oporbe Aleksandra Jovanovića Ćute i Srđana Milivojevića s grupom mlađih i radikalnijih prosvjednika koji su razočarani pasivnošću oporbe, optužujući ih za nedostatak plana i akcije te pozivajući na upad u RIK, što su Ćuta i Milivojević odbili.
Jedan od njih, aktivist Ivan Bjelić, kazao je za Danas.rs da sinoć ljudi nisu otišli pognutih glava te da će se i večeras naći ispred ove institucije. Bjelić je ispred RIK-a bio među grupom mladih ljudi koja je od Milivojevića i Jovanovića Ćute tražila odgovor na pitanje koji su im daljnji koraci te govoreći da nije bilo realno da se zahtjevi sinoć ispune.
'Iskreno, prvi je to protest koji je završio hypeom. Ljudi nisu otišli pognutih glava, nego smo počistili smeće, ostavili im jaja na zgradi kako smo ih gađali i uz povike otišli. Drago mi je što sam vidio onoliko mladih ljudi koji imaju želju da se i danas pojave', kazao je Bjelić u ime novih aktera koji su se pojavili unutar koalicije 'Srbija protiv nasilja'.
U koaliciji je i stranka Srce, koju je osnovao Zdravko Ponoš, bivši zapovjednik srpske vojske te Vučićev protukandidat na prethodnim predsjedničkim izborima kao zajednički kandidat ove skupine oporbenih stranaka. Ponoš je porijeklom iz Hrvatske.
Tada je osvojio nešto više od 18 posto glasova birača, čak 40 posto manje od Vučića.
Tu su i još Pokret slobodnih građana, Rumunjska stranka i Novo lice Srbije.
Pokret slobodnih građana je stranka koju je prije šest godina osnovao Saša Janković, a obnašao je dužnost ombudsmana te ju je napustio da bi se natjecao na predsjedničkim izborima. Nakon Jankovića, stranka je nastavila živjeti, a vodio ju je i Sergej Trifunović, kontroverzni glumac koji je nedavno zaradio izgon iz Hrvatske i Europske unije. Današnji predsjednik joj je Pavle Grbović. Dio koalicije je i pokret Novo lice Srbije, jedina desna stranka unutar koalicije, a vodi je Miloš Parandilović.