'Malo me iznenadio poziv premijera', tim je riječima Darko Horvat jučer komentirao način na koji ga je Andrej Plenković odabrao za novog ministra gospodarstva. Teško je vjerovati da bi Horvat, da nije afere Hotmail, bio i blizu izbora za ministra, a bliskim odnosima s premijerom ne može se podičiti ni novi potpredsjednik Vlade Tomislav Tolušić. Istražili smo tko je dvojac čijim je imenovanjem Plenković, barem zasad, kupio mir u kući
Rođen 1970. u Čakovcu, Darko Horvat nije posve nepoznat javnosti. Naime, ministarsku funkciju već je imao i to u vladi Tihomira Oreškovića, kada je bio ministar poduzetništva i obrta. Nije mu nepoznato ni Ministarstvo gospodarstva jer je u njemu radio u vrijeme vlade Ive Sanadera te vlade Jadranke Kosor, kada je bio ravnatelj Uprave za obrt, odnosno ravnatelj Uprave za energetiku pri Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva.
No izbor Horvata začudio je iz drugih razloga. U kuloarima je spominjan kao čovjek bivšeg čelnika HDZ-a Tomislava Karamarka, prije svega zbog svojih stavova oko MOL-a. Naime, kao i Karamarko, Horvat je bio protivnik arbitražnih postupaka s MOL-om.
'Smatram da do arbitražnih postupaka uopće nije trebalo doći. Oni su za Hrvatsku vrlo skupi, a postavljam pitanja svima nama: što ako izgubimo arbitražne postupke? Koji su izvori financiranja onoga što će naš strateški partner gubitkom tih arbitražnih postupaka potraživati od hrvatske Vlade? Hoće li nakon toga netko preuzeti odgovornost ili biti sankcioniran zbog svih onih kazni koje ćemo temeljem odluka arbitražnih postupaka morati plaćati?', kazao je prije nekoliko godina Horvat.
U političkim kuloarima Horvat se spominjao kao osoba bliska MOL-u i konzultantu MOL-a Jozi Petroviću, a zbog Ine i MOL-a u vrijeme vlade Zorana Milanovića žestoko se sukobljavao i s tadašnjim ministrom gospodarstva Ivanom Vrdoljakom, s čijom bi strankom sada trebao surađivati u Vladi.
'Vlada ima mogućnosti revidirati ugovor ili ga čak raskinuti ako smatra da strateški partner ne poštuje obveze preuzete potpisom ugovora, a ne trošiti vrijeme i novac na iscrpljujući postupak za obje strane pred arbitražnim vijećem Međunarodne gospodarske komore u Parizu, koji je protiv mađarskog MOL-a podnijela hrvatska Vlada tražeći da se dionički ugovor s MOL-om o Ini iz 2009. proglasi ništetnim', poručio je Horvat u vrijeme Vrdoljakova mandata.
Vrdoljaku je predbacivao da je Hrvatsku bahatim ponašanjem prema MOL-u i odveo u arbitražu, no Vrdoljak mu nije ostao dužan. 'Ako se Plenković riješio ljudi koji su, kako je procijenio, uteg HDZ-u, poput Božidara Kalmete ili Josipe Rimac, nije mi zaista jasno zašto je ostavio Horvata i još ga k tome stavio na visoko treće mjesto na listi u 3. jedinici', kazao je prije nekoliko godina Vrdoljak za Novi list.
Stavove o Ini Horvat je nastavio iznositi i kasnije, pa se sukobio i s Martinom Dalić, ali i samim Andrejom Plenkovićem po pitanju otkupa dionica Ine. Naime, Horvat je javno poručio kako se ne slaže s idejom da se otkup dionica Ine rješava privatizacijom HEP-a.
'Za vraćanje upravljačkih prava nad Inom nije potrebna privatizacija HEP-a. Koliko god mediji potencirali konsenzus politike oko procesa vraćanja upravljačkih prava nad Inom otkupom cjelokupnog paketa dionica MOL-a, toliko u energetskoj struci postoji konsenzus da za njihov otkup ne smijemo prodavati dio HEP-a i ponoviti pogrešku iz 2003.', poručio je svojedobno Horvat, na početku karijere i sam zaposlenik HEP-a.
Ovih dana priznao je da u zadnje dvije godine nije bilo neke intenzivne komunikacije između njega i Plenkovića, a za to je možda zaslužan i njegov potez otprije dvije godine, kada je dobio i opomenu iz vrha stranke. Uoči tadašnjih parlamentarnih izbora Međimurski županijski odbor HDZ-a, kojem je na čelu Horvat, donio je preporuku za sve članove da preferencijalni glas daju upravo Horvatu, a ne nekome drugom. No ubrzo mu je stiglo upozorenje vrha stranke. 'Upozoravam da bi takav postupak bio u suprotnosti s odlukama Predsjedništva i Središnjeg odbora te izbornom strategijom HDZ-a u smislu da svaki HDZ-ov kandidat na izbornim listama treba imati jednak tretman u korištenju instituta preferencijalnog glasovanja. Podsjećam da ste na sjednicama Predsjedništva i Središnjeg odbora bili osobno nazočni i glasovali za te odluke', napisao je tada u dopisu Horvatu glavni tajnik stranke Gordan Jandroković te priprijetio 'odgovarajućim mjerama' ako takva preporuka ne bude ukinuta.
Horvatu se nije svidjela ni ideja ministra Olega Butkovića o ukidanju tunelarine u tunelu Sveti Ilija. 'Odluka Hrvatskih autocesta je nekorektno davanje povlastica jednom dijelu građana nauštrb drugih. To je moje mišljenje, a to potpisujem i kao predsjednik međimurske organizacije HDZ-a jer mislim da je to i mišljenje međimurskog HDZ-a', poručio je Horvat prije dva mjeseca u Međimurskim novinama, komentirajući ukidanje tunelarine na Biokovu.
Među Plenkoviću bliske ljude ne može se ubrojiti ni aktualni ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić, no kako u zadnjih nekoliko godina sudjeluje u samom vrhu vlasti, nije previše talasao, barem ne javno, po stranačkim redovima. Tolušića se, doduše, spominjalo kao potencijalnog kandidata za predsjednika HDZ-a 2016. nakon odlaska Karamarka, no ovaj budući potpredsjednik Vlade ipak se nije kandidirao.
Iako ga neki povezuju s Karamarkom jer je upravo u njegovo vrijeme prvi put ušao u Vladu, puno važniji za Tolušićev uspjeh i utjecaj su tzv. virovitički dečki poput Josipa Đakića i Ivice Kirina. Pod njihovim mentorstvom, ali i zahvaljujući svojoj ambiciji, već s 29 godina postao je virovitičko-podravski župan, tada najmlađi župan u državi.
Iz tog razdoblja stiže i epizoda koja će ga zauvijek pratiti. Naime, 2011. Tolušića je tužio virovitički SDP-ovac Boro Milivojević, kojeg je, stoji u sudskoj presudi, Tolušić pod nadimkom Roks izvrijeđao u komentarima na portalu Virovitica.net. Uz to, saznalo se da je Tolušić, odnosno Roks na portalu komentirao i rad svoje stranke te samog sebe.
'Bravo Jopa, bravo Kiro, bravo Tole!', 'Župane, svaka čast!', pisao je u komentarima Roks, hvaleći svoje mentore Đakića i Kirina te samog sebe.
Tolušić, rođen 1979. u Virovitici, prvi put u Vladu je ušao u mandatu Tihomira Oreškovića i to kao ministar regionalnog razvoja i europskih fondova, no dojam je da se istaknuo više kao ministar poljoprivrede u Plenkovićevoj vladi.
Već na početku mandata odlučio se obračunati s problemom salmonele, o čemu je Ministarstvo izvještavalo gotovo svakodnevno, dok Tolušić, prema pričama u kuloarima, nije dobio po prstima zbog samopromocije pa je izvješćivanje o povlačenju pojedinih proizvoda prebačeno na Agenciju za hranu.
Tolušić se potom prebacio na strane trgovačke lance koje je prozivao zbog nedovoljnog broja hrvatskih proizvoda, a pohvale je dobio i zbog Zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom.
S početka mandata prati ga i gaf sa spornim imenovanjem Krešimira Žagara za šefa Hrvatskih šuma. Naime, Žagar, kojeg je imenovao Tolušić, na toj se funkciji zadržao svega jedan dan. Žagar je, podsjetimo, bio HDZ-ov gradonačelnik Našica, a na to je mjesto podnio ostavku upravo kako bi postao direktorom Hrvatskih šuma. No i on i Tolušić su smetnuli s uma to da, prema Zakonu o sprečavanju sukoba interesa, niti jedan dužnosnik ne smije godinu dana nakon prestanka obnašanja dužnosti biti u upravi bilo koje tvrtke.
No pravi sukob s Plenkovićem imao je prije gotovo godinu dana zbog pravilnika kojim je Tolušić proširio popis voća i povrća koje će proći fitosanitarni nadzor prilikom uvoza iz trećih zemalja, a za uvoznike je povisio i cijenu inspekcijskog nadzora. Zbog novih mjera na noge su se digle susjedne zemlje poput Srbije i BiH, a trgovinski rat koji je nastao zbog samoinicijativne odluke Tolušića morao je smirivati Plenković. 'Njegova je namjera u načelu bila dobra, ali metodologija i tajming nisu', govorio je tada Plenković.