Iz Ine je tportalu poslan dopis u kojem se samo općenito tvrdi da se 'sav otpad nastao djelatnostima Ine zbrinjava sukladno propisima Zakona o otpadu i poveznih pravilnika i uredbi, što ovisi o specifičnom tipu otpada'. 'Otpad se zbrinjava putem tvrtki ovlaštenih od strane Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva za tu vrstu poslova.

Gospodarenje otpadom transparentno je postavljeno tako da je otpad moguće pratiti od vremena njegovog nastanka do konačnog zbrinjavanja. Osim ugovorenih vrijednosti usluga koje Ina plaća izvođačima radova, tj. propisnog zbrinjavanja otpada, plaća se i naknada za opterećivanje okoliša otpadom Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost', stoji u Ininom dopisu.

Također, 'objekti i postrojenja Ine, za koja je to potrebno, posjeduju uporabne dozvole, a prema Zakonu o zaštiti okoliša, uvjet za dobivanje uporabne dozvole je i Studija utjecaja na okoliš. Istraživanja se vrše na odobrenim istražnim koncesijama, a s vlasnicima zemljišta na kojima se lociraju bušotine sklapaju se ugovori o najmu', zaključuje Ina u svojem dopisu.

Međutim, prema priči i dokumentaciji Vesne Balenović i Zorke Cigrovski, stanje za najveću nacionalnu kompaniju nije, najblaže rečeno, pohvalno, premda se Ina diči svojom odgovornošću prema okolišu u smislu održivog razvoja, tvrdeći da su 'nadzor i smanjenje štetnog utjecaja na okoliš uključeni u sve Inine djelatnosti'.

Naime, ta se dokumentacija sastoji od rješenja bjelovarske Inspekcije zaštite okoliša Ministarstva zaštite okoliša od 12. siječnja 2001, kojim se Ini zabranjuje utiskivanje i odlaganje opasnih otpada u bušotinu Cremušina. Tu je odluku 14. prosinca 2004, odbivši Ininu žalbu, potvrdila i Uprava za inspekcijske poslove resornog Ministarstva.

O samoj zagađenosti vode, međutim, ne postoje dokumenti, a Balenović tvrdi da su za nju dokaz 'dojave stotine građana'. U Općini Veliki Grđevac, pod koju spada naselje Cremušina, međutim, kažu da je takvih dojava građana doista bilo, ali ne u posljednje vrijeme. Načelnik Marijan Dautanac kaže da je 'bilo pritužbi prije nekih osam godina, ali u posljednje vrijeme ne'.

No, oko same mogućnosti zagađenja vode ionako postoje određene dvojbe. Naime, stručnjaci tvrde da nema opasnosti od miješanja opasnog otpada i podzemnih voda jer se on utiskuje u mnogo dublje formacije od onih u kojima su podzemne vode.

S druge strane, ipak uvijek postoji strah od moguće katastrofe poput potresa, koji bi mogao promijeniti stanje stvari, a tu je i pitanje može li se osim domaćeg, dopremati i strani otpad te spremati u naftnu bušotinu.

Zbog takvih su bojazni svoje glasove negodovanja dizali stanovnici i lokalne vlasti Podravine i Međimurja kad je Ina prije nekoliko godina tražila na tom području nove bušotine za opasni otpad. Njihove strahove u svom je izvještaju 2005. prenio i pučki pravobranitelj, ali i naveo da nije bilo nikakvih čvrstih dokaza.