Srbijanske vlasti istražuju sumnje prema kojima su ogromne količine toksičnih tvari iz nekih srbijanskih pogona, umjesto u Kini, završile negdje u Hrvatskoj, Grčkoj i Rumunjskoj, konkretnije i u našem Jadranu. U istragu se uključilo i Ministarstvo zaštite okoliša, iz kojeg odgovaraju da im je iz Ministarstva zaštite okoliša Republike Srbije potvrđeno da se provodi intenzivna istraga te će i naša inspekcija zaštite okoliša, u suradnji s Carinom RH i nadležnim tijelima u RH, također poduzeti odgovarajuće korake, piše Novi list
Priču o sumnji da se krijumčari opasan otpad objavio je srbijanski Kurir, prema čijim je informacijama do sada iz Srbije, u proteklih godinu i pol, izašlo oko 2.200 tona toksičnog otpada koji izaziva leukemiju i za koji se sumnja da je umjesto u jednoj kineskoj tvrtki za zbrinjavanje završio negdje drugdje, piše Novi list.
Otpad je iz čeličane Sirmium steel preuzimala tvrtka Pro-plast iz Sremske Mitrovice te ga s deklaracijom cink-oksida prevozila dalje. Srbijanska je carina nedavno, analizom izvozne dokumentacije i utovara Pro-plasta, utvrdila da u pošiljkama cink-oksida te tvari zapravo ima samo 30 posto.
U istragu se stoga uključilo srbijansko Ministarstvo zaštite okoliša, Ministarstvo energetike, policija i tužiteljstvo. Pošiljke su, piše Kurir, bile upućene put Luke Rijeka, Constanţe u Rumunjskoj i Soluna u Grčkoj te dalje prema Kini.
'Sumnja se da otpad nije stigao u Kinu jer je transport do Kine vrlo skup. Ne zaboravite da bi i Kinezi proveli analizu i vidjeli da nije riječ o cink-oksidu, kako piše u deklaraciji, već o toksičnom otpadu, punom olova, cinka i kadmija koji se lako prenosi vjetrom i razlaže u vodi i zemlji. Očekujemo i suradnju s Grcima, Hrvatima i Rumunjima kako bi se utvrdilo gdje je otpad završio', navodi sugovornik Kurira upoznat s istragom. Ističe da se sumnja da su čak četiri šlepera puna toksičnih tvari završila negdje na teritoriju između Srbije i Makedonije, ali i da je određena količina završila u Jadranskom moru.
Zašto bi, pita sugovornik srbijanskog dnevnika, Pro-plast izvozio cink-oksid, kako stoji u dokumentaciji, za prodaju po 28 dolara po toni, kad je njegova cijena na burzama i do 1.800 dolara.
Pro-plast je, kako se navodi, imao dozvolu za skladištenje toksičnog otpada koji nastaje prilikom topljenja željeza u čeličani Sirmium steel, ali nije imao i suglasnost da ga izvozi. Zato je, kako navodi sugovornik beogradskog dnevnika, toksični otpad na papiru postao cink-oksid, pri čemu su 70 posto pošiljaka zapravo činile opasne tvari poput olova, arsena i kadmija.
Direktor firme Pro-plast Predrag Racić za Kurir je kazao da ima suglasnost Ministarstva energetike, razvoja i zaštite životne sredine za izvoz cink-oksida u Kinu i da u tome nema ništa nezakonito.
'Naša firma izvozi otpad iz metalurške proizvodnje za mnogo firmi iz regije, a jedna od njih je i Sirmium steel. Otpad se prethodno u našim pogonima pretvara u sirovinu, nusproizvod koji sadrži 30 posto cink-oksida, 50 posto željeza i 20 posto ostalih elemenata koji nisu toksični. Mogli smo taj otpad baciti na deponij i neutralizirati ga krečem, ali nismo htjeli jer imamo kupca u Kini. Inspekciji s carine dali smo svu dokumentaciju', kazao je Racić.
