Hrvatska europarlamentarka Ruža Tomašić (HKS) i dalje smatra da bi se na opustjela područja Like mogao naseliti dio izbjeglica nasukanih na jugu Europe, a svakako oni koji su emigrirali iz političkih razloga te ih tamo odakle su otišli čeka smrt. Za takav projekt, međutim, osim dobre volje nužne su usklađenost i učinkovitost državnih institucija, po čemu Hrvatska i nije osobito poznata u razvijenom svijetu
Ruža Tomašić još je u srpnju, gostujući u emisiji Otvoreno HTV-a, izložila ideju da se azilantima omogući da ostanu u Hrvatskoj tako da im se ponudi život u Lici.
'Imamo prazne zemlje, zašto im ne bismo dali nekakvu kućicu u Lici da se bave stočarstvom, poljoprivredom? Nama mladi bježe, ali mi imamo zemlje, imamo prostora i možemo tim ljudima omogućiti da ostanu i kroz taj rad integrirati ih u naše društvo. Ne može netko tko ne zna jezik biti direktor neke ustanove, ali može polako, na komadiću zemlje stvoriti svoj dom. Mislim da to dugujemo svima našima koji su godinama bježali iz Hrvatske u druge zemlje i tamo su im pružali nekakvu pomoć’, kazala je Tomašić u raspravi o 550 izbjeglica koje se Hrvatska kao članica EU-a obvezala primiti.
Ljudi o kojima se tada govorilo u Otvorenom još uvijek nisu prebačeni u Hrvatsku, a u međuvremenu je došlo do neviđenog priljeva migranata i humanitarne katastrofe na jugu Europe. Ruža Tomašić ustraje na tome da se dijelu migranata u Hrvatskoj treba omogućiti život dostojan čovjeka.
'Znam kad su naši ljudi bježali, kako je bilo lijepo kad su ih dočekivali. Ne može se preko svojih mogućnosti, ali treba doista sjesti i vidjeti koliko se ljudi može primiti, na koje načine i onda otvoreno reći: možemo primiti toliko i toliko ljudi, njih ćemo primiti, a ostale jednostavno vraćamo. Ne možete se praviti herojem i primiti ljude, a onda ih držati pod šatorom. Ako nemaju novca ni hrane, naravno da će se morati okrenuti kriminalu da prežive', navodi Tomašić.
Ona upozorava da su se nadležne institucije već morale sastati i vidjeti koliko ljudi Hrvatska realno može primiti. Prvenstveno, treba ustanoviti tko je ekonomski, a tko politički migrant. 'Vi ekonomske možete vratiti, ali političke, one koji znaju da ih čeka smrt... Ne znam osobu koja bi takve ljude imala srca vratiti natrag', kaže Tomašić.
Pakleni plan?
Potresena prizorima s makedonsko-grčke granice, pita se je li netko planski organizirao dolazak što više migranata u Europu. 'To se nikad prije nije događalo. Da, ljudi bježe od rata, ali isto tako ostajali su boriti se za svoju domovinu. Imam osjećaj da to netko planski radi i da će na taj način najbolje destabilizirati Europu. Nemojte zaboraviti, kroz sve ovo što mi za njih želimo napraviti provući će se i puno onih koji su došli s posve drugim namjerama', upozorava Ruža Tomašić.
Slaže se i s tim da ljudi masovno bježe upravo od rastuće prijetnje Islamske Države, a htjeli bi osigurati krov nad glavom, prije nego što nastupi zima.
'Sve to stoji, ali mora se vidjeti tko je tko. Kao i naši kad su išli pa su ih držali u nekakvim sabirnim logorima, da vide odakle je tko došao. Netko kaže da nije mogao živjeti i jesti, a netko da su mu zatvorili oca i majku te da bi ga ubili ako bi se vratio. To je onda druga priča. Tako bi i mi trebali, ali onome tko dođe morate odmah dati barem jesti i piti, nekamo ga smjestiti. Na to svakako moramo biti spremni', kaže Tomašić.
Koliko bi Hrvata završilo na Golom otoku...
Za daljnje korake, koji bi mogli rezultirati i naseljavanjem Like, 'institucije su se već trebale sastati'.
'Imamo prazne vojne objekte, skoro devastirane, donekle ćemo ih obnoviti uz pomoć novca Europske unije pa će ljudi imati nekakvu sobicu, kakvu - takvu, dok ne vidimo što ćemo dalje. Nećemo ih držati na livadi kao stoku. Institucije bi se trebale dogovoriti o deficitarnim zanimanjima: trebamo kovača, trebamo ovoga, onoga... Imaš taj zanat? Super! Hoćeš raditi to? Hoćeš živjeti tu? Lika je doista prazna. Ima jako puno prostora gdje se mogu useliti, može im se dodijeliti neka parcela, pa građevinska dozvola, onako kako se radilo u područjima od posebne državne skrbi. Znači može se, samo trebale bi se sve institucije dogovoriti i složiti i onda to ide tečno. A ne čekati nekoga mjesec dana, pa ovaj je na godišnjem pa do ovoga ne možemo doći... To su stari hrvatski običaji', napominje Tomašić.
U međuvremenu, hrvatskim institucijama najvažnija je obrana granice. 'Mi uspješno branimo granicu i nadam se da ćemo to tako i dalje', poručio je ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić. U posljednjih 10 godina, od oko 5.000 zahtjeva za azil u Hrvatskoj, odobreno ih je svega oko 160, dakle posrećilo se otprilike svakom 32. tražitelju azila.
'Zamislite koliko bi naših završilo na Golom otoku da su ih tako druge države vraćale natrag. Voljela bih da naši barem pogledaju od čega ti ljudi bježe', zaključuje Tomašić.
