Istodobno se povećava opasnost od pojave novih bolesti potencijalno prenosivih na ljude, a možda je pred nama još jedna pandemija, upozorili su američki znanstvenici.

Na temelju proučavanja dosadašnjih klimatskih modela, podataka o uništavanju prirodnih staništa i načina na koji virusi prelaze s jedne vrste na drugu, znanstvenici u svojem radu ukazuju na još mračniju projekciju budućnosti do 2070. za planet na kojemu živimo.

A čini se da je ta putanja nepovratna, čak i u slučaju ograničenja povećanja temperature na 2 Celzijeva stupnja, smatraju autori sa Sveučilišta Georgetown u Washingtonu koji su rezultate studije objavili u časopisu Nature.

Trenutačno je u svijetu najmanje 10.000 poznatih virusa koji su u stanju prijeći sa životinja na ljude i koji "tiho kruže" među divljim sisavcima, uglavnom u dubinama tropskih šuma, podaci su iz njihova istraživanja. 

Povećanje temperatura prisiljava te sisavce da napuste svoja izvorna staništa, a u pogodnijim, hladnijim područjima prvi će se put susresti s drugim životinjskim vrstama, omogućujući nastanak najmanje 15.000 novih virusa koji će biti u stanju prijeći sa životinje na životinju do 2070., predviđaju stručnjaci.

Taj je proces vjerojatno već započeo, a nastavit će se čak i ako svijet uskoro uspješno djeluje na smanjenje emisije ugljika. Znanstvenici ističu da on predstavlja veliku prijetnju za životinje i za ljude.

"Imamo dokaze o novim i potencijalno razornim mehanizmima nastanka bolesti koje bi u budućnosti mogle ugroziti zdravlje životinjskih populacija, ali će najvjerojatnije imati posljedice i na zdravlje ljudi. Ovaj nam stručni rad pruža više nepobitnih dokaza o tomu da desetljeća pred nama neće biti samo toplija već i bolesnija", rekao je koautor istraživanja Gregory Albery, biolog sa Sveučilišta Georgetown u Washingtonu. 

Studija, na kojoj se radilo pet godina, proučavala je 3139 vrsta sisavaca, projicirajući na koji bi se način izmijenila njihova globalna kretanja u sklopu niza scenarija o globalnom zatopljenju. Znanstvenici su analizirali i kako bi njihova kretanja utjecala na prijenos virusa.

Ustanovili su da bi se novi kontakti među raznim sisavcima udvostručili. Događali bi se posvuda u svijetu, no bili bi posebno koncentrirani u području tropske Afrike i jugoistočne Azije.

Šišmiši kao prijetnja 

Globalno zatopljenje utjecat će i na to da se ti prvi kontakti ostvare u gušće naseljenim područjima u kojima će "ljudi vjerojatno biti osjetljiviji i ranjiviji na promjene u okolišu, a neki će se virusi širiti globalno iz bilo kojeg od ovih populacijskih središta".

Vjerojatna žarišta su područje Sahela, etiopsko gorje, dolina Rift koja prolazi kroz Etiopiju, Keniju i Tanzaniju, Indija, istočna Kina, Indonezija, Filipini i neki naseljeniji dijelovi Europe, pokazalo je istraživanje.

Istraživanje je završeno samo nekoliko tjedana prije početka pandemije koronavirusa, no znanstvenici su već tada istaknuli prijetnju koju predstavljaju šišmiši, a vjeruje se da je covid krenuo upravo s tržnice Huanan u kineskom Wuhanu, gdje su se, među ostalim prodavale i žive životinje.

Skrivenu prijetnju, upozoravaju znanstvenici, predstavlja 10.000 virusa koji 'tiho kruže' među divljim sisavcima u tropskim šumama, a mogli bi se prenijeti i na ljude. 

Kao jedini sisavac koji može letjeti, šišmiš može prijeći daleko veće udaljenosti od svojih rođaka na kopnu, šireći tako razne bolesti.

Stručnjaci vjeruju da je taj proces već započeo i da je nepovratan, a njihova studija ukazuje na to da su upravo šišmiši odgovorni za veliku većinu potencijalnih prvih susreta s ostalim sisavcima, uglavnom u jugoistočnoj Aziji.

Čak i ako svijet vrlo uskoro i 'masovno' uspije smanjiti sadašnje emisije stakleničkih plinova, čini se da to neće pridonijeti rješenju ovog problema.

Projekcije su pokazale da bi u najblažem scenariju, kada se u obzir uzmu klimatske promjene, moglo doći do većeg broja prijenosa virusa među životinjskim vrstama u odnosu na najgori klimatski scenarij. Radi se o tomu da sporije globalno zagrijavanje životinjama daje više vremena za putovanja i selidbe.

Nepovratna putanja ili proces koji se ne može spriječiti 

Istraživači su pokušali utvrditi i kada bi se takvi prvi susreti između raznih životinjskih vrsta mogli početi ostvarivati, očekujući da bi to moglo biti prema kraju ovog stoljeća, no na njihovo iznenađenje pokazalo se da se većina prvih kontakata događa između 2011. i 2040., kontinuirano se povećavajući.

"Taj je proces već u tijeku i ne možemo ga spriječiti čak ni u najboljem scenariju o klimatskih promjenama. No možemo i moramo poduzeti mjere koje će nam omogućiti bolju zdravstvenu infrastrukturu koja će zaštititi i životinjsku i ljudsku populaciju", ističe Albery.

Istraživači su također naglasili da, premda su se u svojim istraživanjima usredotočili na sisavce, i ostale životinje mogu skrivati ​​zoonotične viruse - one koji 'skaču' sa životinja na ljude.

Prijetnja je u ovom slučaju globalnija, a klimatske promjene su toliko brze da "stvaraju mjesto za bezbroj rizičnih zoonoza koje su nam pred vratima", upozorio je Colin Carlson, koautor studije i znanstvenik na Sveučilištu Georgetown.

Carlson je proces slikovito usporedio s trenutkom kada zatresete "snježnu kuglu".

Kaže kako je "prekasno da se trend izmijeni, no bitno je da postanemo svjesni činjenice da će klimatske promjene uskoro biti najveći globalni pokretač pojave bolesti u svijetu zbog čega moramo izgraditi dobre zdravstvene sustave koji su u stanju sve to podnijeti."