Profesora sam upoznao prije godinu i pol dana. On je dao oglas na internetu: 'Tražim pasivnog mladića, imam vlastiti prostor', započeo je svoju ispovijest za 24 sata mladić koji je želio ostati anoniman
Dvadesetpetogodišnji mladić kazao je kako je Miljena Veršića, kojeg je u stanu u zagrebačkom Jarunu mačetom ubio Bruno Duić (21), upoznao prošle godine.
'Dogovorili smo se da ćemo se naći. Objasnio mi je kako da dođem do njega. Bio je prilično nervozan jer sam kasnio 10 minuta. Ja sam ga oralno zadovoljio, no on je htio i klasični seks. Ja sam to odbio jer se nisam mogao opustiti, a on je to poštovao. To mi se najviše i svidjelo, što nije ništa forsirao', ispričao je 25-godišnjak. Tvrdi kako mu za seks Veršić nije platio.
Istaknuo je kako je Vrešić dobro izgledao i držao do sebe, pa nije morao plaćati za seks. Ponovno su se 'sreli' na chatu. Mladiću se učinio poznatim, pa ga je pitao ima li tetovažu na preponama. On mu je rekao da ima malog zmaja. Nakon toga je Veršić došao do 25-godišnjaka.
Seksualni partneri o profesoru Veršiću su ispričali da je uvijek bio strašno galantan i ljubazan te da ne mogu vjerovati da bi pokušao nekog prisiliti na bilo što. Navodno se Veršić požalio dva tjedna prije ubojstva da ima problema s nekim.
I mladog ubojicu Brunu Duića njegovi susjedi u Hrgovićima opisuju kao dobrog i mirnog mladića koji bi uvijek pristojno pozdravio. Kažu da je studirao kemiju i da je bio zaposlen. Otac mu radi na televiziji, kao i stariji brat, koji je novinar. Često su ga viđali s djevojkama, no nisu znali reći je li s kojom od njih bio u vezi.
Duić nije sposoban razgovarati s policajcima ni tri dana nakon zločina. I dalje je u psihijatrijskoj bolnici Jankomir u Zagrebu, a policija se nada da će uskoro uspjeti s njim obaviti obavijesni razgovor. Veršića je navodno upoznao na internetu, a susjedima se čini da su ga viđali u njegovom ulazu i ranije.
Četrdesetjednogodišnji Miljen Veršić sahranjen je u utorak na gradskom groblju u Vinkovcima. Taj visoko školovani menadžer i izvršni direktor Dona trgovina živio je godinama sam u Zagrebu. Rođen je u Vinkovcima, odakle je početkom rata otišao u sjemenište u Đakovu. Na posljednje počivalište otpratili su ga sestra, otac, majka, prijatelji i radni kolege.