Više od 85 posto svih učitelja podržava ili izrazito podržava zabranu korištenja mobitela u školama. Učitelji predmetne nastave u nešto većoj mjeri izrazito podržavaju zabranu u usporedbi s učiteljima razredne nastave. S obzirom na lokaciju škola, dobivene su vrlo male razlike u odgovorima učitelja, a zabranu korištenja mobitela u školama najsnažnije podržavaju u Dalmaciji (40 posto), Istri i Primorju (39,3 posto) i zagrebačkoj regiji (38 posto), no autori studije naglašavaju da se radi o malim razlikama te da učitelji svih regija u Hrvatskoj dominantno podržavaju zabranu. U predmetnoj nastavi nešto snažniju podršku zabrani korištenja mobitela daju učitelji/ce Tjelesne i zdravstvene kulture te Informatike.

Učenici petih razreda podijeljeni su po pitanju zabrane korištenja mobitela u školama: 47,4 posto njih se izrazito protivi ili protivi zabrani dok 52,6 posto učenika podržava ili izrazito podržava zabranu. U sedmom razredu učenici se većinski protive ili izrazito protive zabrani (68,9 posto), a nešto manje od trećine učenika sedmih razreda podržava ili izrazito podržava zabranu korištenja mobitela u školama. U obje generacije učenika nisu opažene značajne regionalne razlike u mišljenju o zabrani mobitela.

Analizirane su i razlike u odgovorima učenika ovisno o obrazovnom statusu njihovih očeva. Rezultati pokazuju da nisu dobivene statistički značajne razlike u podržavanju, odnosno protivljenju zabrani korištenja mobitela u školama ovisno o obrazovnom statusu oca ni kod učenika petih ni sedmih razreda.

Autori istraživanja, Boris Jokić, Zrinka Ristić Dedić i Jana Šimon s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, navode da dok učiteljska perspektiva ukazuje na jasno pozicioniranje prema mogućim zabranama, učenički odgovori ukazuju na raznolikost stavova.

'U skladu sa spoznajama o razvoju adolescenata, stariji učenici/ce su kritičniji prema mogućnosti ograničavanja mobitela u školama. Ipak, znakovit je udio onih koji zagovaraju zabranu. Sklonost zabrani iskazana od strane velike većine učitelja/ica, ali i značajnog dijela učenika/ca, ukazuje na to da je korištenje mobitela u hrvatskom osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju neprikladno te da se ne koriste brojne mogućnosti digitalne tehnologije u školama', konstatiraju autori.

Sugeriraju i da je potrebno, s obzirom na sveprisutnost mobitela u svakodnevnom životu učenika, kao i na sve češće zahtjeve za korištenjem mobitela u odgojno-obrazovne svrhe tijekom nastavnog procesa, povesti stručnu i javnu raspravu o sljedećem: treba li, s kojom svrhom i kako omogućiti korištenje mobitela u osnovnoj školi?

'Rezultati pozivaju na raspravu između svih uključenih u složeni život škole te na uvažavanje različitih perspektiva – posebice učeničke. Dogovor o pitanju korištenja mobitela u svakoj školi postignut suradnjom svih zainteresiranih dionika – učitelja, učenika, ravnatelja, stručnih suradnika i roditelja – predstavlja najbolje jamstvo za to da se zajednička odluka o tom pitanju provede u djelo', zaključuju autori.