'Očekujemo potrese na području Republike Hrvatske svakog trena, svaki dan, otkad znamo za sebe', kaže nam Fiket, potvrđujući onu da ih je nemoguće predvidjeti. Pogotovo na konfiguraciji tla kakva je u ovom dijelu svijeta.

Pitamo ga jesu li povezani albanski potres i onaj u BiH.

'Sve je to, naravno, povezano jer je riječ o istom sustavu. Imamo Afričku ploču, koja se podvlači pod Euroazijsku kontinentalnu ploču. Tu je između i naša Jadranska mikroploča, sva zdrobljena između te dvije ploče. Sve je to posljedica tih aktivnosti. Sigurno se nakupila energija uslijed zapinjanja ploča i sada se oslobodila. Obično, kad se oslobodi ta količina energije, traje to neko vrijeme dok se ne smiri. Za naše područje to nije ništa neuobičajeno, mi smo na seizmički aktivnom području te su potresi naša svakodnevica i realnost', kaže.

Nije, pojašnjava, riječ o jednoj liniji. Da je to slučaj, onda bismo govorili o rasjedu, no jest sustav koji je međusobno ovisan. Potres u Albaniji bio je 6,4 po Richteru, a upravo su potresi takve jačine mogući na području Hrvatske. Osim na samom jugu, na dubrovačkom području, koje se može tresti do maksimalnih 7,5 po Richteru.

Oni stariji sjećat će se potresa koji je 1963. pogodio Skoplje. Poginulo je tisuću ljudi, a 80 posto grada bilo je srušeno. Taj je potres bio jačine 6,9 po Richteru. Dakle ne znatno jači od onog albanskog, ali znatno razorniji.

'Potresi ne ubijaju, ali građevine da'

'Prvo i osnovno, potresi ne ubijaju, ali građevine da. Nakon skopskog i crnogorskog potresa krenulo se u ozbiljniju protupotresnu gradnju i sada bi takvi potresi trebali prouzročiti manje štete. Sve, međutim, ovisi o tome jesmo li se držali propisa. Je li armatura, karikiram, 15 ili je radi uštede stavljena - 9. Tako je bilo u L'Aquili. Srušio se armirano-betonski vrtić zato što su varali na gradnji. Taj se objekt nije smio srušiti pri tom potresu. Prema modernim standardima gradnje, modernije zgrade se pri ovim potresima ne bi smjele značajno oštetiti, a pogotovo ne srušiti', pojašnjava Fiket.

Potresi se ne mogu predvidjeti.

'Očekujemo potrese na području RH svakog trena, svaki dan, otkad znamo za sebe. Očekuje se sve što bi se moglo dogoditi. Naši su rasjedi takvi da nije moguće vršiti predviđanja kao što je to moguće u Japanu, u kojem imate dugački rasjed koji se da mjeriti. Onda Japanci to mjere pa otprilike znaju, ali ne znaju ni oni točno. Kod nas toga nema jer su nam rasjedi kratki i razlomljeni te jednostavno nije moguće obaviti mjerenja', otkriva.

Za razliku od Japanaca, mi smo manji, a takve su i naše financijske mogućnosti.

'Krenuli smo s jednim seizmografom, pa smo imali tri dug niz godina, a sada ih imamo otprilike 25. Sada baš pregovaramo s Vladom oko financiranja još jednog projekta koji bi trebao temeljito pokriti RH mjernom opremom i nadamo se da ćemo, ako to prođe, imati dobru opremu koja će moći prikupljati relevantne podatke', zaključuje Fiket.