Kada je prije pola godina američka diplomatkinja Elena Bryan boravila u Zagrebu, činilo se da postoji šansa da se SAD i Europska unija prije izbora za Europski parlament i nove Europske komisije dogovore o postizanju transatlantskog trgovinskog sporazuma, tzv. TTIP-a (Transatlantic Trade and Investment Partnership). No pokazalo se da su pred stručnim pregovaračkim timovima kompleksni zadaci te sporazum još nije došao do političke razine, iako, naravno, ima pozadinsku podršku političkih elita Washingtona i Bruxellesa.

U Bruxellesu će mnogi i reći da je TTIP mrtav, no Elena Bryan tvrdi drugačije: 'Pregovori definitivno nisu mrtvi! Zasigurno nijedna strana u pregovorima ne bi započela sve to bez stava da možemo postići dobar dogovor. Još uvijek smo relativno rano u tom procesu i ostalo je još mnogo tehničkih stvari koje se trebaju dogovoriti. Ja sljedeći tjedan letim u Washington na sastanak s europskim kolegama na još jednu rundu pregovora. Sigurna sam da postoji politička volja da se sporazum postigne. Naš je zadatak osmisliti njegovu arhitekturu i uskladiti sve potrebno s tehničke strane. Nedavno sam bila u Bruxellesu i tamo se također osjeti da postoji politička volja za TTIP.'

Da itekako postoji podrška za TTIP, Bryan ilustrira nedavnim posjetom njemačke kancelarke Angele Merkel američkom predsjedniku Baracku Obami: 'Kancelarka Merkel bila je prije par dana u Washingtonu, i ona je sama rekla da bi se TTIP mogao dogovoriti do 2015. Mislim da je to realan rok. Mi pregovarači sada se bavimo time kako postići dogovor koji bi funkcionirao za naša oba sustava ekonomije.'

Merkel i Obama u Washingtonu su ipak najviše razgovarali o krizi u Ukrajini. Utječe li ona ikako na pregovore oko TTIP-a? 'Situacija u Ukrajini pokazuje da su SAD i EU učinkovitiji kada rade zajedno. Između nas postoje snažne veze u raznim područjima, TTIP je samo jedan dio transatlantske suradnje i povezanosti', ističe Bryan.

Kompleksni pregovori između Amerikanaca i Europljana pokazali su da je ipak riječ o dvama različitim gospodarskim modelima i načinima poslovanja koje se mora pažljivo uskladiti da bi TTIP bio funkcionalan. Elena Bryan objašnjava: 'Kada je riječ o tim tehničkim stvarima, jedan primjer bi bila razlika između naših gospodarskih modela. Primjerice, u našem modelu govorimo o radnim pravima i ekologiji, a unutar EU-a to se kao jedno poglavlje definira kao održivi razvoj. Moramo uskladiti sve te stvari.'

Ono što TTIP ne može garantirati jest povratak industrijskih poslova u SAD i EU, ali to može biti jedna od njegovih posrednih posljedica, koja ovisi i o odlukama u privatnom sektoru, napominje Bryan: 'Cilj je unaprijediti klimu za trgovinu i investicije, no na kraju dana na privatnom je sektoru da odluči kako i gdje želi poslovati i gdje će otvarati tvornice. Kina više nije svima tako privlačna, jer su radni troškovi samo jedan element te priče. Tu je, primjerice, i zaštita intelektualnog vlasništva, patenti, dobro pravosuđe. Uostalom, Kina je iznimno zainteresirana za ostvarenje TTIP-a. No ne samo ona, jer gdje god sam bila, mnogi navijaju da se sporazum dogodi, od poslovnjaka do ljudi iz civilnog sektora.'

U svakom slučaju, ako se TTIP doista ostvari 2015., Hrvatska treba biti svjesna toga što bi taj sporazum mogao značiti za njezin gospodarski oporavak ili stagnaciju. Zato bi se pregovorima oko TTIP-a trebala posvetiti mnogo veća pozornost, kakva se može bez problema primijetiti u, primjerice, njemačkim medijima. Da ne bi opet bilo, kao i tijekom desetogodišnjih pregovora o ulasku u EU, da se tek naknadno doznaje što je sve doista dogovoreno.