Slučajevi triju lica s MUP-ovih tjeralica – Miroslava Kutle, Josipa Gucića i Ivana Radoševića - zorno pokazuju koliki je i kakav doseg hrvatske pravne države. Sva trojica terete se za štete u gospodarskom poslovanju teške više stotina milijuna kuna i sva trojica godinama su nedostupna hrvatskim pravosudnim tijelima, a njihovi slučajevi polako tonu u zaborav
Simbol Tuđmanove privatizacije 90-ih, Miroslav Kutle prvi je put uhićen odmah nakon smjene vlasti 2000. godine, 3. veljače na graničnom prijelazu Bregana dok je pokušavao pobjeći u Sloveniju. Tada je pao zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo poticanja na počinjenje kaznenih djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju na štetu poduzeća Tisak. U slučaju Tisak do danas nema konačne presude.
Optužnica je podignuta 21. srpnja 2000. godine, u pritvoru je proveo prvo 15 mjeseci u Remetincu, a u njega se vratio na još šest mjeseci 2004. Konačno je pušten nakon što je na Županijskom sudu pala presuda Općinskog suda u Zagrebu kojom je za slučaj Tisak bio osuđen na šest i pol mjeseci zatvora. Kasnije je protiv njega, prema raspoloživim podacima, pokrenuto dvadesetak sudskih postupaka, ali je pravomoćno osuđen tek 2010., i to na 32 mjeseca zatvora zbog slučaja 'Gradski podrum'. Iz Hrvatske je pobjegao na dan izricanja presude, prvo u Sarajevo, skrasivši se na kraju u Banjoj Luci.
Kutlu u sudnici žele Općinski kazneni i Županijski sud u Zagrebu.
Josip Gucić navodno se skriva u Njemačkoj, a tjeralicu za njim izdala su četiri domaća suda: Županijski sud u Zagrebu, Županijski sud u Rijeci, Općinski kazneni sud u Zagrebu i Općinski sud u Opatiji.
U Rijeci je 2010. osuđen u odsutnosti na Županijskom sudu u Rijeci na jedinstvenu kaznu zatvora od četiri godine zbog gospodarskih malverzacija u Brodokomercu 90-ih godina, odnosno poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti svojih direktora, suoptuženika Gorana Čulića i Nenada Bukvića. Za druga gospodarska kaznena djela u Brodokomercu Gucić je 2007. osuđen na dvije godine zatvora, ali je tada i pobjegao hrvatskim vlastima, prvo u Srbiju, a na kraju u Njemačku. Sudilo mu se i za makinacije sa stanom pa je toj kazni od dvije godine zatvora za Brodokomerc pridodana i kazna za taj stan od dvije i pol godine – na kraju je dobio jedinstvenu kaznu od četiri godine.
U travnju ove godine pred Općinskim sudom u Rijeci oslobođen je krivnje za štetu od 194 milijuna kuna počinjenoj propaloj tvrtci Trgovačko Opatija. Proces je trajao sedam godina, a tužitelj je na oslobađajuću presudu najavio žalbu višoj instanci.
U Splitu je prošle godine, četiri godine nakon podizanja optužnice i 12 i pol godina nakon otvaranja istrage protiv Josipa Gucića i Blage Begića, Vijeće Županijskog suda odlučilo Guciću suditi u odsutnosti, a za kriminal u makarskim tvrtkama Primorje, Amfora i Mornar, i počinjenje višemilijunske šteta. Sudit će mu se zbog zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju u pretvorbi društva Amfora Makarska počinjenog 'dok je trajao Domovinski rat te nakon toga za vrijeme mirne reintegracije'.
Ivan Radošević u Njemačkoj uživa status uglednog građanina i nedostižan je našim vlastima. Njemačka ga odbija izručiti jer je i njezin državljanin, a prema zakonima te zemlje, slučaj Zagrepčanka za koji mu se sudi, otišao je u zastaru. Ivana Radoševića u Hrvatskoj traže Županijski sud u Vukovaru te općinski sudovi u Vinkovcima i Zagrebu. Riječ je slučajevima navodnih financijskih malverzacija vezanih uz tvrtke Krma i Zagrepčanka.
