Prvi poduzetnički ombudsman Boris Titov izašao je u javnost s nevjerojatnim podatkom da je u zadnjih desetak godina u Rusiji uhićeno čak tri milijuna poduzetnika, uz komentar da je 'teško pronaći socijalnu grupu koja se tako masovno hapsi i procesuira'.

Javnost zemlje koja je prošla kroz tako surovu tranziciju (u kojoj je bilo teško zamisliti bogaćenje bez opsežnih kršenja zakona), možda bi čak pozdravila tu cifru od tri milijuna kad bi se doista radilo o obračunu s korupcijom i ispravljanju pretvorbenih nepravdi.

No, nažalost, tromilijunska statistika simptom je dubinskog nezakonja. Jedna od najužasnijih korupcijsko-kriminalnih hobotnica izrasla je baš unutar policijskih struktura, pa se u golemim prostranstvima i raznolikim provincijama Rusije dan-danas policiju smatra jednim od ključnih partnera i nositelja kriminala. Zbog toga je u zemlji nedavno provedena velika reforma policije s ciljem odvajanja žita od kukolja, no veliko je pitanje koliko je bila učinkovita. Tajne veze i korupcija ostaju vezivno tkivo postsovjetskog društva, premda je, doduše, baza za njegov procvat primijećena još u epohi Brežnjeva

Sve je više insajdera i stručnjaka koji upozoravaju da tobože svemoćni Kremlj moderira, ali u osnovi ne kontrolira provincije aposlutistički, kako se to izvana obično zamišlja kroz predodžbe o 'svemoćnom Putinu'. Mnogi ruski novinari upozoravaju da su dijelovi policije i obavještajnih službi preuzeli kriminalne biznise – od trgovine ljudima do reketarenja poduzetnika – od klasičnih banditskih grupa koje su harale zemljom 90-ih. Premda je stopa naručenih ubojstava u svijetu biznisa još uvijek vrlo visoka, već godinama se u Rusiji priča i o naručenom trpanju biznismena u zatvore.

Srednji poduzetnici, čija se imena neće pojavljivati u ruskim poslovnim žurnalima i na Forbesovim listama, završavaju iza rešetaka pod optužbama za pranje novca, neplaćanje poreza i slične prevare, ali je često pravi motiv njihova hapšenja narudžba od strane konkurentskog poduzetnika.

Prošle godine Rusija je doživjela rekordan odljev investicija – čak 84 milijarde dolara. Sve je više domaćih poduzetnika koji preferiraju iznošenje svojeg novca i poslovne ambicije preko granice, od Češke do Tajlanda, nastojeći uteći košmaru koji su im u Rusiji u stanju prirediti lokalni inspektori, mafijaši i policajci koji traže sumanute svote za 'krišu', iliti krov koji će ih štititi od ostalih poslovnih predatora u okruženju. Ne plate li, lako im se može dogoditi da, ako ne poginu, završe u ćuzi na nekoliko godina pod fabriciranim osudama. Tako ponekad ispada da prava mafija nisu biznismeni, kao na Zapadu, nego 'činovnici', državni dužnosnici koji gomilaju bogatstva od čistog parazitiranja.

Poseban je problem kazneni pravosudni sistem koji – kako je to istaknuo premijer Dmitrij Medvedjev - bilježi svega jedan posto oslobađajućih presuda. Praksa 'kriv si dok ne dokažeš nevinost', bazirana na sprezi policije, tužitelja i sudaca, poznata je već godinama, a na svojoj su je koži osjetili i neki hrvatski i srpski biznismeni.

Stoga će se, kako piše BBC, s velikim zanimanjem pratiti potezi pravobranitelja Titova kojeg se, inače, teško može smatrati predstavnikom srednjeg biznisa čak i u jednoj Rusiji, s obzirom na to da mu se imovina (prije krize) procjenjivala na preko milijardu dolara. Zapadni mediji prenijeli su senzacionalnu Titovu najavu da će u svrhu poboljšavanja investicijske klime predložiti Putinu amnestiju za 13 tisuća zatvorenih ruskih poduzetnika – među kojima je i negdašnji najbohatiji oligarh Mihail Hodorkovski! No Titov je ubrzo demantirao da će se zauzeti za tajkuna koji je svojedobno figurirao kao najmoćniji Putinov neprijatelj, te je zamjerio američkom Bloombergu za iskrivljavanje njegovih riječi.