Kolak smatra da domaćoj ekološkoj proizvodnji treba biti na raspolaganju ekološki proizvedeno sjeme i sadni materijal, i to proizveden u Hrvatskoj, kao doprinos obnovi sjemenarstva i razvoju ekološke poljoprivrede. No, kaže, već u početku nisu ostvarili dobru komunikaciju s nadležnim ministarstvom.

'Imamo ekološku poljoprivredu, ali nemamo sjemena i sadnog materijala, nema krovnog udruženja, pravilnika i propisa po kojima se to radi u Europskoj uniji. Upravo zato, potencijalni proizvođači biosjemena osnovali su Udrugu za biosjemenarstvo, da sami proizvode hrvatsko bio/eko sjeme za hrvatske oranice', objašnjava profesor Kolak.

Najveći proizvođač biosjemena i član udruge je tvrtka DAM d.o.o. iz Lozana kod Virovitice, koja svoje sjeme kamilice sije na oko 800 hektara. To je najveći kompleks kamilice u Europi o čemu je nedavno izvijestio tportal.hr povodom primjene mikorize kao inovacije za postizanje veće otpornosti biljaka, viših prinosa i bolje kvalitete.

DAM je jedan od uspješnih primjera naše ekopoljoprivrede, ali nije jedini, jer je broj ekoloških proizvođača unazad desetak godina prilično narastao, odnosno udeseterostručio. Sa 130 ekoproizvođača 2003., koliko je ih je tada bilo prema evidenciji Agencije za zaštitu okoliša, došli smo na 1.528 poljoprivrednih gospodarstava 2012. Drugi podatak je najnoviji i nalazi se u prijedlogu Programa ruralnog razvoja za razdoblje 2014. - 2020., koji će Ministarstvo poljoprivrede poslati Europskoj komisiji na odobrenje.

Prema tom programu za ekološku proizvodnju u 2012. korišteno je 31.904 ha poljoprivrednog zemljišta što je 2,4 posto od ukupno korištenog zemljišnog fonda. Iako je to i dalje daleko manje od razvijenih europskih zemalja, koje taj postotak već mjere u dvoznamenkastim brojkama, svejedno vidi se stalni rast zainteresiranosti naših poljoprivrednika za prelazak na ekološku proizvodnju.

Kolak kaže da UZB želi revitalizirati domaće biljne genetske izvore, na primjer heljda, češnjak, ljutika, kamilica, pšenica, ječam, zob, kupus, raž, kukuruz i druge kulture. Zadaća je te udruge raditi na edukaciji, proizvodnji, doradi, promicanju, stvaranju hrvatskih znamki za hrvatske bioproizvode koji potječu iz hrvatskog biosjemena i širiti svijest o zdravoj hrani i životu. Za to su tražili odobrenje ministarstva.

'Od početka 2014., čekamo ovlaštenje od Ministarstva poljoprivrede da možemo obavljati sve stručne poslove za biosjemenarstvo, a do dana današnjeg nema odgovora. Valjda uvoz ima prednost pred domaćom proizvodnjom i Zavod za sjemenarstvo i rasadničarstvo pred znanošću i strukom', kaže profesor Kolak.

Nama su u ministarstvo rekli da se proizvodnjom ekološkog sjemena mogu baviti samo poljoprivredna gospodarstva upisana u Upisnik subjekata u ekološkoj proizvodnji, prethodno upisana u Upisnik poljoprivrednih gospodarstva. To mogu biti OPG-ovi, obrti, trgovačka društva ili zadruga.

'S obzirom na to da se udruge ne mogu upisati u naprijed navedene upisnike, Ministarstvo poljoprivrede kao takve ne može registrirati za ekološku proizvodnju sjemena', odgovorila nam je press služba ministra Tihomira Jakovine

Štoviše, propisi ne određuju posebna pravila za proizvodnju ekološkog sjemena, nego se primjenjuju ista pravila kao i za ostalu biljnu proizvodnju, a to su tri uredbe EU-a. Zato se u ekoproizvodnji, kažu nam u ministarstvu, može koristiti i sjeme proizvedeno iz konvencionalne proizvodnje.

'Ekološko sjeme koje je dostupno na području Republike Hrvatske upisuje se u bazu podataka za sjeme i sadni materijal, koju vodi Ministarstvo poljoprivrede i javno je dostupna na službenim internet stranicama. Ako nije dostupno sjeme iz ekološke proizvodnje, može se koristiti sjeme iz konvencionalne proizvodnje, uz posebna odobrenja kontrolnih tijela, pod uvjetom da sjeme nije tretirano sredstvima za zaštitu bilja, koja nisu dozvoljena u ekološkoj proizvodnji', odgovaraju nam u ministarstvu.

Profesor Kolak kaže da je upravo zato osnovana ova udruga da pokrene proizvodnju ekološkog sjemena i ekološkim proizvođačima omogući njegovu sjetvu.

'Biosjemenarstvo u Hrvatskoj blokira nadležno ministarstvo i Zavod za sjemenarstvo i rasadničarstvo putem kojeg se za uvoz sjemena izdvaja 150 do 200 milijuna eura godišnje umjesto da toliko mi izvozimo kao što smo nekada, od 1980. do 1995. i radili. Ima toga još što nas blokira u radu', kazao je Kolak.