Jean Louis Marie Le Pen četiri desetljeća predvodio je Nacionalnu frontu, do 2011., kad ga je na čelu stranke zamijenila kći Marine, da bi pod njezinom palicom četiri godine kasnije bio izbačen iz stranke kako bi se s nje otklonila 'ultranacionalistička' ljaga što se veže uz njegovo ime.

Le Pen je imao doista osebujan život – kao vojnik, krajnje desni parlamentarni zastupnik s gusarskim povezom za oko, mali izdavač vojne glazbe i erotskih knjiga te osnivač stranke koja je pod njegovom kćeri postala najmoćnija zapadnoeuropska krajnje desna stranka, piše Politico.

Zbog svojih ultranacionalističkih i antiimigrantskih stavova i napadanja elita, 80-ih godina 20. stoljeća kotirao je kao odmetnik, no već tada dao je naznačiti natruhe populizma koji počiva na podjelama, vidljivog kod današnjih političara poput Donalda Trumpa, Nigela Faragea, a sada i Erica Zemmoura u Francuskoj.

Le Penove obiteljske svađe bile su u najmanju ruku legendarne. Prva mu je supruga pozirala za časopis Playboy kako bi ga osramotila kad mu je politička karijera bila u usponu. Njegova unuka Marion Maréchal, kći starije kćeri Yann, odvela je političku sapunicu Le Pen u novu sezonu podrškom Zemmouru umjesto teti tijekom prvog kruga predsjedničkih izbora 2022. — da bi ga dvije godine javno napustila.

Nakon godina 'operiranja' na rubovima francuske političke scene, Le Pen je 2002. šokirao francusku i svjetsku javnost došavši do drugog kruga francuskih predsjedničkih - da bi ga Jacques Chirac pobijedio s 82 prema 18 posto. To je bio vrhunac njegove karijere. Građani su mu, između ostalog, zamjerali brojne presude zbog poricanja holokausta, poticanje rasne mržnje i homofobije.

Le Pen je bio jedan od najvećih govornika među francuskim političarima novog doba tečnim akrobacijama od elegantnih i bučnih rečenica do vulgarne brutalnosti. No svoj dar često je zlorabio. Iako je nijekao to da je antisemit, uvijek je bio sklon takvim aluzijama.

Od brojnih prijava koje je zaradio zbog antisemitskih istupa vjerojatno je najpoznatija njegova izjava o tome kako su nacističke plinske komore samo 'detalj' u Drugom svjetskom ratu, zbog čega je naposljetku i kažnjen.

Od mladog Jeana do Jean-Marieja

Le Pen je rođen u skromnoj obitelji u La Trinité-sur-Meru u Bretanji 20. lipnja 1928. Majka mu je bila krojačica, a otac ribar koji je poginuo kada je njegova koćarica naletjela na minu 1942. Zbog te je tragedija dobio dodatne mogućnosti obrazovanja kao pupille de la nation (učenik nacije) — ili dijete žrtva rata.

Rođen kao Jean Louis Marie Le Pen, promijenio je ime u Jean-Marie kako bi privukao katoličke birače tijekom svoje prve parlamentarne izborne kampanje 1956. Izabran je kao pristaša Pierrea Poujadea, čelnika kratkotrajnog pokreta trgovaca i obrtnika čije je ime — Poujadisme — još uvijek sinonim za antidržavne i politike protiv elita u Francuskoj.

Le Pen je brzo izgubio strpljenje s Poujadeom te se na šest mjeseci vratio u vojsku boreći se kao dobrovoljac u alžirskom ratu za neovisnost.

Kasnije su ga pratile optužbe da je mučio zatvorenike tijekom bitke za Alžir 1956. - 1957. Njegovi najnoviji biografi Pierre Péan i Philippe Cohen u djelu 'Le Pen, Une histoire française' (2012.) zaključili su ipak da ih je 'tukao'.

Treba naglasiti i da su ga nadređeni i neprijatelji podjednako hvalili kao jednog od francuskih časnika koji je dopustio da se preminule pobunjenike pokapa prema islamskim obredima. Drugi su pak tijela svojih neprijatelja samo bacili u more.

U 1960-ima i 1970-ima Le Pen je postao neimenovani vođa nacionalističke oporbe Charlesu de Gaulleu. Dvaput je uhićen, ali nikada nije osuđen zbog svojih navodnih veza sa subverzivnim pokretima koji su se protivili njegovoj odluci da Alžiru da neovisnost 1962. Mnogi nacionalisti, uključujući Le Pena, već i prije nisu bili naklonjeni De Gaulleu jer se on 1940. u London uspio pozicionirati kao dio 'prave Francuske' u opoziciji protiv kolaboracionističkog režima Philippea Pétaina, Hitlerova saveznika u Vichyju.

Le Pen je konačno formirao Nacionalnu frontu (FN) 1972., dvije godine nakon De Gaulleove smrti, i to od gomile političkih 'plemena' koja su se međusobno mrzila: ekstremnih, konzervativnih katolika, rojalista, pristaša Pétaina, bivših francusko-alžirskih kolonista, bijelih suprematista i prikrivenih neonacista.

Jedan od suosnivača stranke, Léon Gaultier, bio je niži časnik u francuskoj dobrovoljačkoj jedinici SS-a Adolfa Hitlera. Sam Le Pen uvijek je poricao bilo kakvu ideološku srodnost s nacizmom ili fašizmom, više se smatrajući potomkom starije, čiste francuske struje ekstremnih nacionalističkih razmišljanja.

U svojoj prvoj predsjedničkoj kampanji 1974. Le Pen je osvojio samo 0,75 posto glasova. Dugo se na njega gledalo kao na marginalnog igrača — čak i kao zabavnu figuru. U javnim nastupima i na TV-u nosio je crni povez na oku nakon banalne nesreće sa šatorskom pregradom 1960-ih.

Njegove političke izglede promijenila su u sljedećem desetljeću tri događaja: kraj '30 slavnih godina' francuskog poslijeratnog gospodarskog procvata, kolaps tradicionalnih industrija ugljena i čelika te povećana migracija iz sjeverne Afrike. Potporu je dobio i među bivšim komunističkim i socijalističkim radnicima na istoku i sjeveru. A povez na oku zamijenio je staklenim okom.

Le Pen je bio kandidat na predsjedničkim izborima 1974., 1988., 1995., 2002. i 2007. Na tim posljednjim izborima na kojima se kandidirao završio je na četvrtom mjestu, a s tadašnjih 78 godina i devet mjeseci, bio je najstariji kandidat za predsjedničku dužnost u francuskoj povijesti.

Godine 1984. njegova stranka osvojila je 11 posto glasova na europskim izborima, čime je dobio mjesto u Strasbourgu i zadržao ga 30 godina. Na predsjedničkim izborima 1988. porasla mu je podrška na 14,4 posto nakon kampanje u kojoj je tvrdio da je jedini političar koji glasno govori ono što ljudi misle u svoja četiri zida.

Do 1995. ovaj je slogan pretvorio u napad na 'metropolitanske i kozmopolitske' elite, za koje je rekao da su se navodno urotile protiv francuske nacije. Njegov rezultat porastao je na 15 posto - što je ipak bilo razočaravajuće za neke od njegovih pristaša te su nakon toga počeli govoriti o postlepenovskoj eri na krajnjoj desnici, optužujući ga da im kvari šanse sa svojim ekstremističkim izjavama i opsjednutošću prošlošću.

Kćerka preuzela palicu i izbacila ga iz stranke

U dobi od 82 godine, 2010., Le Pen je najavio povlačenje iz politike. Njegovu kćer Marine stranka je izabrala za nasljednicu, a ona je krenula s 'dedemonizacijom' i modernizacijom FN-a protjerivanjem opskurnih članova.

Le Pen nije bio ljubitelj kćerkina pristupa te ga je krenuo ga potkopavati, opet iznoseći kontroverznu tvrdnju o nacističkim plinskim komorama i odbivši Hitlerova saveznika Pétaina nazvati izdajnikom.

U svibnju 2015. suspendiran je te mu je oduzeta titula doživotnog predsjednika stranke koju je osnovao. Odnosi između oca i kćeri nikada se nisu oporavili. Tri godine kasnije ona joj je promijenila naziv u Nacionalno okupljanje.