Carlos Fico, profesor povijesti i direktor Odsjeka za povijest Sveučilišta u Rio de Janeiru, najveći poznavatelj tog segmenta brazilske povijesti, smatra da je dosad istraženo samo 5 posto te dokumentacije, i to samo za vrijeme mandata predsjednika Fernanda Henriquea Cardosa (1995-2003). Za vrijeme mandata sadašnjeg predsjednika Luiza Inácija Lule da Silve nikakav pristup dokumentima nije dopušten istraživačima.

Sadašnja vlast smatra da treba zaštititi intimni život žrtava diktature jer su predstavnici vojne vlasti vrlo često u svojim izvještajima o 'neprijateljima režima' unosili tajne poput seksualnih afera ispitanih i druge pojedinosti te bi se trebala tražiti njihova dozvola da do dokumenata stignu povjesničari.

Problem ipak leži i u tome što su dokumenti ostali u jednoj trošnoj zgradi u kojoj po vrećama s vrijednim materijalima pada kiša.

Fico smatra da stanovnici Brazila imaju pravo na istinu o godinama diktature, da treba biti ispričana sva surovost tog režima i da činjenice trebaju dovesti do toga da se predstavnici oružanih snaga ispričaju građanima zbog ubojstava i teških kršenja ljudskih prava.

Prema dostupnim podacima, živo je još oko 10.000 žrtava mučenja u kazamatima vojne vlasti.