Počasno-zaštitna bojna postrojba je Glavnog stožera OSRH zadužena za izvršavanje počasno-ceremonijalnih zadaća za potrebe državnog i vojnog vrha te zadaća zaštite i osiguranja vrhovnog zapovjednika.

Postrojba je nastala iz dijela 1. hrvatskog gardijskog zbora, a trenutno broji tristotinjak pripadnika.

Čime se bojna bavi?

Od 2016. u njezinom su sastavu i žene, a dijeli se na pet satnija te im dužnost nije samo, kako mnogi misle, paradiranje u svečanim ili povijesnim odorama pred stranim delegacijama i turistima.

Dakle Počasno-zaštitna bojna dijeli se na Zapovjednikovu skupinu, Počasnu satniju, koja se bavi počasno-ceremonijalnim radnjama, dočekuje i ispraća predsjednika RH, strane predsjednike država, premijere i ministre obrane, daje počasni pozdrav te sudjeluje u polaganju vijenaca u posebnim prilikama.

Tu je i Zaštitna satnija, a ona pruža vanjsko osiguranje Predsjedničkih dvora i Vile Prekrižje te osigurava vojarnu '1. hrvatski gardijski zbor'.

Satnija za osiguranje obavlja unutarnje osiguranje Predsjedničkih dvora, protudiverzijsku zaštitu na ulazima u objekte, sanitetsko-toksikološko osiguranje te prijevoz osoba.

Na Brijunima je pak smještena Mornaričko počasno-zaštitna satnija te obavlja poslove osiguranja i zaštite štićenih osoba za vrijeme boravka u rezidencijama na otoku.

Hrvatski avatari

Pripadnici Počasno-zaštitne bojne moraju biti visoko minimalno od 183 do 186 centimetara, a kod žena je taj prag 170 centimetara. Moraju imati izvanredno vojničko držanje i odličnu psihofizičku spremu.

Zbog visine iznad hrvatskog, a posebice francuskog prosjeka, pripadnici ove bojne prozvani su avatarima na pariškom vojnom mimohodu.

Pripadnici ove postrojbe pri ceremonijalnim dužnostima imaju pušku popularno zvanu papovku. Ona ima masu od 4,1 kilogram, a prosječno vrijeme izdržaja u počasnom pozdravu, koji mora biti bez grčeva i devijacija u stavu, desetak je minuta, pisalo je u reportaži Hrvatskog vojnika o prvim ženskim pripadnicama Počasno-zaštitne bojne.

Stožerni narednik Počasno-zaštitne bojne Oružanih snaga Republike Hrvatske Dalibor Delić 2017. godine je kazao:

'Tjelesna spremnost vojnika ove postrojbe na vrlo je visokoj razini, velika se pažnja posvećuje i prehrani vojnika te svim ostalim parametrima koji zahtijevaju najveću razinu spremnosti… Teretane su out, to su zastarjele metode vježbanja. Nama treba vojnik koji će moći podignuti svog ozlijeđenog kolegu, trčati s njim u rukama 200 metara, preskočiti jarak, puzati, odnosno biti u potpunosti spreman za nepredviđene situacije. Osnovni cilj je stvoriti snažnog, jakog, izdržljivog, mobilnog, fleksibilnog, koordiniranog i brzog hrvatskog vojnika', objašnjavao je narednik Delić.

Tuđmanovi mundiri, crveni baletani...

Iako ova bojna ima niz odgovornih zadaća po pitanju zaštite predsjednika RH i najviših državnih dužnosnika, često je njezino značenje bio u sjeni tek jedne od zadaća, a to je svečano dočekivanje dužnosnika stranih država te smjena straže na Markovu trgu, omiljene turističke atrakcije.

Naime začetak ove bojne je Počasna predsjednička garda predstavljena još 28. svibnja 1991. na legendarnom postrojavanju Zbora narodne garde na stadionu u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu, a 30. svibnja iste godine održana je prva svečana smjena predsjedničke straže.

'Kostimografkinja i vrsna poznavateljica povijesti nacionalne odjeće i vojnih odora Ika Škomrlj, dizajnerica za tekstil i odjeću Dženisa Medvedec i scenografkinja i likovna umjetnica Latica Ivanišević trebale su osmisliti idejno rješenje koje će biti originalna kreacija, a ne kopija povijesnih odora (Petranović 2014: 334; Pintarić 2017; Domljan 2010: 123). Škomrlj, Medvedec i Ivanišević su na projektu radile u potpunoj tajnosti. Proučavale su stare hrvatske odore, motive s velikaških odora, oružje i držanje pri svečanim obredima. Iz Velike Britanije nabavljen je najkvalitetniji materijal…', piše Frane Vrkić u znanstvenom radu 'Počasna straža kao nacionalni simbol Hrvatske'.

Tako nastaje prepoznatljiva svečana odora koju čine kapa, kaput, surka, hlače, rukavice, marama, remen i kratke crne kožne čizme ili cipele.

Ceremoniju primopredaje straže na Markovu trgu osmislio je baletni plesač, pedagog, koreograf, redatelj i dramaturg Milko Šparemblek, uz asistenciju koreografa Darka Kolara. Stoga su oni koji su odore i primopredaju straže smatrali povijesnim kičem nazivali pripadnike bojne i 'crvenim baletanima' te 'Tuđmanovim mundirima'.

'Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman donio je 25. veljače 1994. odluku o ustrojavanju 1. hrvatskog gardijskog zbora, višenamjenske postrojbe koja je objedinila postrojbe zadužene za protokolarno-ceremonijalne radnje, zatim postrojbe zadužene za osiguranje najviših državnih dužnosnika te elitnu borbenu postrojbu 1. hrvatski gardijski zdrug', piše u navedenom znanstvenom radu.

Crvene povijesne odore ukinuo Mesić, oživjela Grabar Kitarović, a Milanović ih opet spremio u skladište

Nakon Tuđmanove smrti i dolaskom na vlast Stjepana Mesića dolazi do preustroja Oružanih snaga, ukida se 1. hrvatski gardijski zbor te se osniva Počasno-zaštitna bojna.

Mesić ukida počasnu smjenu straže, a nakon 17 godina, 2017., ponovno je uvodi tadašnja predsjednica Kolinda Grabar Kitarović.

No to se dolaskom Zorana Milanovića na Pantovčak opet mijenja. Tako on izbacuje crvene povijesne odore, smjena straže, kao turistička atrakcija, prepušta se Kravat pukovniji, a Počasno-zaštitna bojna dočekuje strane delegacije u svečanim vojnim odorama.