Po povratku u Beograd pojavio se u redakciji 'Blica' i u ekskluzivnom intervjuu govorio o osmogodišnjem poznanstvu sa Robertom Matanićem, uhićenju na parkingu Spačva i postupku koji je protiv njega vođen u Zagrebu.

'Roberta Matanića upoznao sam na Sajmu automobila u Beogradu. Od tada smo u kontaktu, viđali smo se nekoliko puta ovdje i na mojim putovanjima kroz Hrvatsku. Nije to bilo prijateljstvo, već druženje uz kavu i sok. U listopadu me je pozvao i zamolio da mu donesem punomoć odvjetnika koji ga zastupa u Srbiji', kaže Kuzmanović.

Punomoć je uzeo 24. listopada i, kako kaže, četiri dana kasnije je s Matanićem ugovorio sastanak na parkingu Spačva, 29. listopada u 18 sati. 

'Kasnio sam dvadeset pet minuta. Na ulazu u parking vidio sam policajce, ali nisam znao zbog čega su tu. Izašao sam iz svog 'seata'. Iste sekunde opkolilo me je dvadeset specijalaca. Oborili su me na zemlju. Tako sam ležao pola sata. Niko me ništa nije pitao', priča Kuzmanović.

Tvrdi i da je kasnije saznao da su na istom parkingu prethodno uhićeni Đurović i Matanić. Matanić u 17.05, a pet minuta kasnije i Đurović. 

'S parkinga su me vratili na granicu, gdje su mi uzeli sve što je bilo kod mene. Odatle sam sa četvoricom policajaca krenuo za Zagreb. Stali su na parkingu Stari hrastovi, dvadesetak kilometara prije Zagreba. Policajci u civilu na pomoćnom parkingu prvo su me tjerali da priznam da sam Mataniću iz Srbije donio eksploziv. Rekli su mi da se ne pravim lud, da me Matanić već cinkario, a zatim su me nekoliko puta udarili u stomak', priča Kuzmanović.

Poslije četrdeset minuta torture, kako kaže, odvezen je u zagrebačku policiju.

'Pitali su me za Matanića. Pokazali su mi fotografiju na kojoj su Joca Amsterdam, koga znam iz novina, i Đurović, kojeg nikada prije nisam vidio', tvrdi Kuzmanović.

Đurovića, inače kuma Joce Amsterdama, vidio je sutradan, kada je odveden na pretragu „seata“ u kojem je nađena punomoć za Matanića, na koju se pozivao.

Đurović je doveden na pretres njegova Mercedesa. Prepoznao sam ga sa slike, ali nismo komunicirali. Tog dana sam u hodniku nakratko vidio Roberta i Luku kad su nas povezli kod istražnog suca. Tamo me nisu pitali ni o ubojstvu, ni o Mataniću, već gdje sam zaposlen i koliko zarađujem, a zatim su me odvezli u samicu zatvora 'Remetinec', kaže Kuzmanović.

U pritvoru je proveo 55 dana zbog, kako se navodi u prijavi, 'zbog opasnosti da sa slobode utječe na bjegunce Željka Milovanovića i Bojana Gudurića, osumnjičene za ubojstvo Pukanića i Franjića'.

'Ne poznajem ni Milovanovića ni Gudurića. Za njih me čak niko nije ni pitao. Njihova imena sam prvi put pročitao u rješenju kojim mi je posle mjesec dana produžen pritvor. Za sve to vrijeme niko me više ništa nije ispitivao. Pisao sam žalbe, tražio odlazak na poligraf, ali me nisu odveli. Najavljivao sam i štrajk glađu jer mi nisu dozvoljavali kontakt s obitelji ni s ostalim zatvorenicima', kaže Kuzmanović.

Navodi i da je od odvjetnika saznao da su i Đurović i Matanić 'prošli' poligrafsko testiranje na pitanjima u svezi kontakata s njim.

– Čuo sam i da je ministar Ivica Dačić policiji u Hrvatskoj rekao da ja u Srbiji nemam kriminalni dosje. Vjerovatno je i to doprinijelo da se protiv mene odbaci kaznena prijava, i 24. prosinca ukine pritvor', kaže Kuzmanović i najavljuje da će tužiti Hrvatsku zbog uhićenja i maltretiranja. U novinama sam pročitao da je Pukanić ubijen, ali nisam to povezao s nikim. Roberta znam, ali nikada s njim o tome nisam pričao, a nikada ne bih ni pomislio da bi bilo ko to povezao sa mnom', tvrdi Kuzmanović.