Taj trenutak 'zastoja' koji spominje predsjednik Europskog vijeća odnosi se na već ustaljena neriješena pitanja u odnosima Bruxellesa i Ankare. Tu su, među ostalim, problematični odnosi s Grčkom i Ciprom koji je 2009. vetom blokirao pregovore u čak šest poglavlja (Francuska je također uložila veto na određena poglavlja koja se tiču regionalne i ekonomske politike), problem kurdske manjine, ljudskih prava i pravnih reformi.

A novi pak 'zamah' odnosi se prije svega na rastuću ekonomiju Turske koja bi u aktualnim odnosima u Uniji zauzela peto mjesto prema ukupnom BDP-u što bi je stavilo u razinu s Nizozemskom te ispred Belgije, Poljske i Švedske, istaknuo je Van Rompuy.

Nakon što su 2010. blokirani pregovori, turski kapital manje je bio prisutan u zemljama Unije, no to bi se ubrzo moglo promijeniti novim transatlantskim trgovinskim sporazumom koji se pregovara na liniji Washington - Bruxelles. A upravo bi priključenjem na najveći trgovinski sporazum na svijetu Turska mogla itekako profitirati.
Novi zamah, vođen novoprepoznatim zajedničkim interesima (kao što je primjerice otkriće zaliha plina u obalnim zonama Cipra) prati doduše i bitno rastrježnjenje o članstvu u Uniji. Kako prenosi EUobserver, podrška kandidaturi u Turskoj pala je sa 70 posto u 2005. na mršavih 33 posto

S jedne strane spominje kako bi približavanje Turske Uniji bitno ojačalo europske pozicije na Bliskom istoku, no s druge strane, očito je da je pred Turskom još dalek put u implementiranju ljudskih prava.

No neovisno o tim argumentima, na jednom konkretnom polju mogao bi se ubrzo ostvariti napredak. Predsjednik Europskog vijeća tako je potvrdio da bi zajedničko potpisivanje sporazuma o novom članstvu moglo dovesti do ukidanja ili barem slabljenja viznog režima za turske građane. Možda je 'zamah' u zamršenim odnosima Turske i Unije ipak lakše prepoznati u manjim koracima.