Mnogi u Građanskoj platformi, u čijem je osnivanju sudjelovao i Tusk, smatraju da je na kocki ni više ni manje nego budućnost Poljske u Europskoj uniji.

Izbori zakazani za 2023. odlučit će da li će vladajuća stranka Pravo i pravda (PiS) nastaviti sukobljavati se s Bruxellesom oko reforme pravosuđa, za koju EU tvrdi da potkopava neovisnost sudaca, LGBT prava i ostalih pitanja.

"Građanska platforma je neophodna, potrebna je kao jedna snaga, a ne sjećanje, kako bismo dobili bitku za budućnost protov PiS-a", kazao je Tusk na kongresu PO-a u Varšavi.

Po njegovim riječima, "nema šanse za pobjedu bez Građanske platforme i naša nam povijest to govori".

Predsjednik Europskog vijeća od 2014. do 2019., Tusk je pomogao u vođenju EU-a u burnom razdoblju obilježenom brexitom i migrantskom krizom.

Prvi premijer Poljske u postkomunističkom razdoblju s dva mandata, Tusk je vodio PO vladu od 2007. do 2014.

Tijekom globalne financijske krize, Poljska je pod Tuskom izbjegla recesiju, ali se vladi sve više počelo prigovarati da je izgubila doticaj s mladim i siromašnijim ljudima i njihovim problemima.

Povratkom u poljsku politiku, Tusk će se morati suočiti s tim pitanjem.

Neki analitičari smatraju da stranka nikako da definira svoju agendu i poveže se s glasačima koji ne predstavljaju isključivo urbano biračko tijelo srednje klase te stoga bilježi rekordno nisku potporu birača.

"Najveća oporbena stranka proživljava najveću krizu u svojoj povijesti. Mnogi birači koji ne vole PiS također ne žele glasati za PO", kazao je Rafal Chwedoruk, politički analitičar sa sveučilišta u Varšavi.

PO, čija grupacija Građanska koalicija ima 126 zastupnika u parlamentu, u odnosu na 230 zastupnika vladajuće koalicije, trenutno je treća stranka po snazi.

Izgurala ju je stranka Poljska 2050 katoličkog novinara Szymona Holownije, čija agenda desnog centra paše mnogim glasačima PO-a.

Mlađi glasači pak zamjeraju PO-u da je previše oprezan glede pitanja poput abortusa i prava LGBT zajednice.