'Ne znam što to znači tvrda kohabitacija, treba pogledati u Ustav da vidimo što to znači', kazao je Zoran Milanović novinarima u 'sačekuši' pred svojim donjogradskim stanom u utorak, prvog radnog dana od izborne pobjede. S nestrpljenjem se iščekivao komentar budućeg šefa države na Plenkovićevu naznaku turbulentne suradnje između Banskih dvora i Pantovčaka.

Prepucavanje negdašnjih 'golobradih' kolega iz Ministarstva vanjskih poslova moglo bi se temeljiti na Plenkovićevoj potrebi da nakon izbornog poraza 'pokaže mišiće', s tim da mu je ciljana publika zapravo unutarstranačka oporba. Milanović je, s druge strane, premijera bocnuo neuobičajeno blago, gotovo poštedno. Suradnja s političkim oponentima njemu, čini se, nije nimalo mrska.

Prije točno 10 godina, u pobjedničkom stožeru tada upravo izabranog predsjednika Ive Josipovića šef opozicije Zoran Milanović ponudio je ruku suradnje premijerki Jadranki Kosor. Tada se počelo govoriti o mogućnosti velike, 'crveno-crne' koalicije.

'Pozivam predsjednicu HDZ-a i premijerku RH Jadranku Kosor da zajedno sa mnom i našim najbližim suradnicima započnemo razgovore o ključnim državnim problemima, poput nerealnog proračuna, nelikvidnosti i nezaposlenosti. To nisu unutarstranački problemi HDZ-a i SDP-a nego ključni problemi hrvatske države i o njima moramo hitno razgovarati', poručio je Milanović.

Velika koalicija još nije zaživjela, iako bi aktualni koalicijski partneri Vlade premijera Plenkovića te činjenica da istu na životu održavaju saborski prebjezi iz SDP-a i bivši šef Milanovićevog kabineta dali naslutiti da je formalizirana suradnja ključnih političkih aktera u upravljanju državom maltene iza ugla.

No kako tu onda uklopiti i kohabitaciju? U Hrvatskoj - nikako, upućuje Goran Čular, profesor na Fakultetu političkih znanosti.

Dva potpuno različita pojma

'Kohabitacija i velike koalicije nemaju ništa jedno s drugim, to su dva potpuno različita pojma. Pritom mislim da za tip sustava vlasti kao što je parlamentarni sustav u Hrvatskoj, bez obzira na direktno izabranog predsjednika, nije primjereno ni opravdano govoriti o kohabitaciji između predsjednika i premijera, ili Vlade. Kohabitacija je termin koji potječe iz Francuske i isključivo je vezan uz polupredsjednički sustav vlasti', objašnjava Čular.

Kada se u Francuskoj ili nekom polupredsjedničkom sustavu vlasti, gdje predsjednik ima izrazite izvršne ovlasti i gdje je vlada načelno odgovorna i parlamentu i predsjedniku, dogodi da predsjednik dolazi iz stranke koja je u nacionalnoj skupštini u opoziciji, kohabitacija označava stanje u kojem predsjednik samoinicijativno ne koristi veliki dio svojih izvršnih ovlasti i prepušta inicijativu vladi, predsjedniku vlade i nacionalnoj skupštini. To je, naglašava Čular, bit kohabitacije.

'Kod nas, predsjednik države niti je stranački čovjek, niti ima neke pretjerano velike izvršne ovlasti, niti mu je Vlada na bilo koji način odgovorna. U takvim uvjetima, dakle, potpuno je pogrešno koristiti termin kohabitacije', konstatira Čular, dodajući kako razumije da se u Hrvatskoj uvriježilo da se kohabitacijom zove već sama činjenica da premijer i predsjednik dolaze iz različitih stranaka.

'Naš sustav počiva na predsjedniku koji bi trebao biti, da tako kažemo, iznadstranački čovjek. Od njega se i ne očekuje da se ograničava u ono malo izvršnih ovlasti koje ima, a najveći broj njegovih ovlasti vezan je za različita imenovanja u sigurnosnom sektoru i vanjskim poslovima', podsjeća Čular.

Što je ciljao premijer?

Zašto onda premijer, itekako upućen u vanjsku politiku, osobito francusku, govori o kohabitaciji s predsjednikom, pa onda još i 'tvrdoj'?

Kad govorimo o polupredsjedničkom sustavu, kohabitacija je po definiciji meka, odgovara Čular.

'Nema kohabitacije ako će predsjednik inzistirati na svojim ovlastima. Premijer je vjerojatno želio upozoriti na to da će u svojim ovlastima braniti svoja politička uvjerenja, da neće lako odustajati od svojih stavova i kadrovskih rješenja u onom dijelu gdje moraju postići suglasnost', zaključuje profesor Čular.