Na sjeveru Italije svakim danom sve više svećenika umire od zaraze koronavirusom, objavili su talijanski mediji
U Bergamu ih je umrlo desetak, u Parmi pet, a žrtava ima i u Milanu, Bresciji i Cremoni, na sjeveru Italije koji je teško stradao od pandemije.
Biskupija Bergamo je najviše stradala pošto je najmanje deset svećenika umrlo zbog zaraze koronavirusom, piše u četvrtak katolički dnevnik Avvenire.
List navodi da je pet svećenika umrlo u biskupiji Parmi, dvojica u Milanu i u Cremoni i jedan u Bresciji, ne računajući brojne bolesne svećenike među kojima su neki u bolnici na intenzivnoj njezi.
U ukupnom stanovništvu smrtni slučajevi su "toliko brojni da je njihov popis teško utvrditi", dodaje Avvenire koji u broju od 15. ožujka navodi da je lokalni list L'Eco di Bergamo objavio 160 osmrtnica, što je "gotovo pet puta više u odnosu na prosjek".
Uz liječnike i medicinske sestre, mnogi svećenici dolaze podijeliti sakramente bolesnicima na odjelima intenzivne skrbi. "S maskom, kapom, rukavicama, u zaštitnom odijelu i s naočalama, prolazimo odjelima poput zombija", rekao je za talijansku agenciju Adnkronos velečasni Claudio del Monte, župnik u Malpensati, u Bergamu.
Taj grad u Lombardiji sa 120.000 stanovnika i njegova pokrajina trenutačno su najteže stradali u ovoj pošasti, sa 4.600 zaraženih od oko 33.000 pozitivnih slučajeva koliko ih je trenutačno evidentirano u zemlji, tako da mrtvačnice ne mogu prihvatiti toliki broj lijesova te se oni odmah odvoze na groblje.
Potresen teškim stanjem u Bergamu, papa Franjo je u srijedu telefonirao mjesnom biskupu, mons Francescu Beschiju kako bi izrazio "potporu svećenicima, bolesnicima, svima koji se brinu za njih i čitavoj našoj zajednici", rekao je biskup u priopćenju.
"Bio je veoma ganut patnjom mnogih koji su umrli i bolnom situacijom u kojoj obitelji ne mogu odati dužno poštovanje pokojnima", dodao je.
Papa Franjo je u petak izjavio da "drakonske mjere nisu uvijek dobre", pozivajući biskupe i svećenike da se ne ostavljaju vjernike "same" u borbi s koronavirusom.
Ta je izjava shvaćena kao neizravna kritika mjera uvedenih u nekim zemljama, pa tako i u Italiji, kojima se zabranjuje kretanje, tako i posjeti svećenika vjernicima, osobito starijima i osamljenima te im ne dopuštaju javno slavljenje misa i održavanje sprovoda.