Hidroksiklorokin i azitromicin, korišteni u kombinaciji, mogu postati jedan od najvećih preokreta u povijesti medicine, tvitnuo je prije nekoliko dana američki predsjednik Donald Trump u jednoj od niza svojih poruka na društvenim mrežama. Poruka kao poruka, možda bi i ostala nezamijećena da pritom nije mislio na moguće spasonosno rješenje za borbu protiv pandemije koronavirusa.

Ignorirali bismo ga možda i mi da azitromicin zapravo nije generički naziv za Sumamed, antibiotik koji je početkom osamdesetih godina razvio tim farmaceutskih stručnjaka iz tvornice lijekova Pliva. Hidroksiklorokinom se pak liječi malarija i on sad nije dio naše priče.

Priča o tome da bi azitromicin, dakle naš Sumamed, mogao biti čarobni štapić kojim će se zaustaviti pandemija koronavirusa doprla je dakako i do ravnateljice klinike Dr. Fran Mihaljević.

'Sumamed je naš patent i proizvod hrvatske pameti. On, osim što djeluje na bakterije, djeluje na imunološki sustav, može ga dodatno modulirati', rekla je Alemka Markotić u kamere HTV-a. 'Javljaju se promišljanja da Sumamed može pozitivno utjecati u suzbijanju koronavirusa, ali takva promišljanja nisu znanstveno utemeljena. On može djelovati protuupalno, ali zasigurno će oko ovoga biti dodatnih istraživanja.'

Priča o mogućim čudotvornim mogućnostima lijeka osmišljenog u Plivinim laboratorijima krenula je nakon što se pročulo da je u sklopu često citirane studije, provedene u Francuskoj, mali broj pacijenata s COVID-om 19 primao hidroksiklorokin, sam ili u kombinaciji s azitromicinom. Autori su izvijestili da su otkrivene koncentracije SARS-CoV-2-a kod sudionika studije pale znatno brže nego kod pacijenata s koronavirusom iz drugih francuskih bolnica koji nisu primali nikakav lijek. U šest bolesnika koji su uzimali azitromicin činilo se da je ovaj obećavajući učinak bio pojačan.

Doduše, treba se odmah ograditi pa reći da ova mala studija 'nije procijenila kliničku korist' povezanu s liječenjem; drugim riječima studija nije ispitala postoji li veća vjerojatnost da će se liječeni bolesnici oporaviti i preživjeti svoju bolest. Uz to, liječnicima je savjetovan oprez prilikom davanja bilo kojeg lijeka bolesnicima s kroničnom bolešću, poput zatajenja bubrega.

Može li, i kako, azitromicin pomoći pri liječenju zaraženih koronavirusom, tek će se vidjeti. Uostalom, to je tek jedan u nizu pokušaja kojima liječnici širom svijeta pokušavaju pronaći spasonosni lijek.

No azitromicin ili Sumamed, po kojem ga imenu znamo u ovim krajevima, dobra će djela nastaviti činiti čak i ako ne pomogne u izlječenju oboljelih od koronavirusa. Prošlo je, eto, već više od tri desetljeća otkako je u rujnu 1988. godine registriran Plivin originalni antibiotik.

A sve je počelo još 1981., kad je skupina istraživača znanstvenika - dr. sc. S. Đokić, mr. sc. G. Kobrehel, dr. sc. G. Lazarevski i dr. sc. Z. Tamburašev - stvorila novi antibiotik, po svemu različit od ostalih do tada primjenjivanih.

Bio je izuzetno učinkovit protiv najčešćih uzročnika infekcija, ciljano je djelovao na mjestu infekcije, bio jednostavan za primjenu i, nimalo nevažno, odlično se podnosio. Zbog njegovih izuzetnih osobina novom su antibiotiku nadjenuli ime Sumamed jer je, smatrali su njegovi tvorci, bio summa summarum medicinae, odnosno zbroj svih znanja iz medicine.

Sumamed je odmah izazvao pravu revoluciju u liječenju antibioticima. Postao je jedan od najuspješnijih lijekova na svijetu te uvrstio Plivu u društvo malobrojnih farmaceutskih kompanija koje imaju vlastiti lijek, a Hrvatsku među devet zemalja koje imaju i vlastiti antibiotik. Izumitelji Sumameda za svoje su izvanredno otkriće 2000. godine u Americi proglašeni herojima kemije.

Zbog svoje kliničke učinkovitosti, jednostavnog doziranja i dobre podnošljivosti azitromicin je dvadesetak godina bio izuzetno poželjan, posebno u liječenju akutnih respiratornih infekcija, sve do pojave sve učestalije rezistencije pneumokoka na penicilin i makrolide. No i dalje je prvi izbor u liječenju atipičnih pneumonija i hripavca te dobrodošla alternativa u liječenju bakterijskih infekcija gornjih dijelova dišnog sustava, a koristi se i u liječenju kroničnih plućnih bolesti.

Bez azitromicina teško je zamisliti i liječenje respiratornih infekcija među djecom, ali i nerespiratornih infekcija poput bolesti mačjeg ogreba, bakterijskog proljeva, lajmske borelioze, klamidijskog konjunktivitisa i niza infekcija: impetiga, erizipela, celulitisa ili pak kriptosporidioze. Ima toga još - dobar je i u liječenju spolno prenosivih infekcija, ali i kod velikog broja neuobičajenih, pa i neregistriranih indikacija.

Dakle tipovati na antibiotik osmišljen u zagrebačkim laboratorijima ne čini se kao promašena ideja. Kako god ta priča završila, lijek protiv koronavirusa jednom će se iznaći. Eksperimenti s azitromicinom jedan su od logičnih koraka na tom putu.