Do kraja ove i početka iduće godine u Ricardu planiraju povećati vozni park za 50 novih kamiona, što im je zacrtano i planom prema kojemu su odredili godišnji rast po stopi od minimalnih 15 posto kako bi mogli konkurirati svojim europskim kolegama. Dok su 2014. uprihodili 182,5, prošlu godinu zaključili su s 209,1 milijun kuna. U Ricardu osjećaju da se prošlogodišnji trend masovnog iseljavanja hrvatskih vozača u Europu polako mijenja.

'Veći dio vozača koji je otišao iskušati sreću izvan granica Hrvatske vraća se jer im Europa nije onakva kakva im se učinila na prvi pogled', govori za tportal predsjednik Uprave Ricarda Milan Vrdoljak.

Kako bi doskočili problemu kroničnog nedostatka vozača, u ovoj su kompaniji, između ostaloga, pokrenuli vlastiti program prekvalifikacije iz C u kategoriju E, koja im omogućava upravljanje vozilima do 40 tona nosivosti. Pokušat će doći do njih i iz odobrene kvote od 50 vozača za teretna motorna vozila iz susjedne Srbije i BiH. No pritom se suočavaju s administrativnim problemom jer mogu zaposliti isključivo osobe sa završenom školom za ovo zanimanje kako bi dobili radnu dozvolu za njih, a istovremeno u Europi, ali i u Hrvatskoj, kao vozač može raditi osoba koja ima položenu kategoriju E i kod 95, što znači da je obučena za taj posao.

'U Europi nitko ne traži da imaš papir za vozača. Iz Hrvatske nam odlaze raditi ljudi bez škole, a mi se pravimo većim katolicima od Pape pa za ulaz novih, iako je riječ o deficitarnom zanimanju, inzistiramo na tome da imaju srednju stručnu spremu upravo za vozača. To je glavni problem', ukazuje Vrdoljak.

Zaposlenicima u ovoj tvrtki nude, ističu, sigurnost posla, zbog čega kupuju i povećavaju vozni park koji im omogućava raznolikost od lokalnih vožnji po Slavoniji preko međugradskih po cijeloj Hrvatskoj do međunarodnih jer voze po cijeloj Europi. Širok je spektar poslova za vozače pa u Ricardu, kažu, svatko može pronaći ono što mu odgovara i sukladno s tim redovito i stimulativno zarađivati.

'U Hrvatskoj su primanja značajno veća nego u Srbiji i BiH, a kada govorimo o trećim zemljama, mislimo isključivo na njih. Tamo su ljudi zainteresirani i pomoću njih mogli bismo malo smiriti vlastito tržište samo da su kvote veće i da nema tog administrativnog dijela koji se odnosi na obrazovanje. Kada u našoj branši govorimo o ukupnim primanjima, u što su uključene plaća i dnevnica, kod nas je raspon od 6500 do preko 15.000 kuna te ovisi o poslovima koje obavljate.

Naravno da nije ista plaća za vozača koji radi od 7 do 15 sati i onoga koji radi međunarodnu špediciju pa je danas u Velikoj Britaniji, a sutra u Nizozemskoj. No kada se sve uzme u obzir, prosjek je preko 10.000 kuna', govori ovaj najbolji prošlogodišnji menadžer prema izboru Hrvatskog udruženja menadžera i poduzetnika.

Dok je nekada vozač trebao biti mehaničar, danas se od njega traži da bude informatički pismen kako bi se znao služiti suvremenom tehnologijom kojom su opremljeni kamioni, prediktivnim tempomatima koji kombiniraju GPS podatke i topografske karte s automatskim mjenjačima, a stupanj prijenosa mjenjača i brzina vozila su, uz pomoć tempomata, usklađeni u potpuno automatizirani način rada koji se prilagođava uvjetima na ruti vožnje.

'Najveći smo prijevoznik u Hrvatskoj, Srbiji, BiH i Sloveniji, ali kada prijeđemo u Mađarsku i dalje u Austriju, ondje su već firme koje imaju po nekoliko tisuća kamiona. Više se fokusiramo na to kakvi smo u europskim okvirima, nego kod kuće. Zbog toga moramo rasti jer smo dio toga tržišta', smatra Vrdoljak.